kosti, koje naročito beše spremio za to, pa opet pokri daskom i otide, lopovski odnevši sa sobom česne mošti svetiteljkine, koje položi u jednoj odaji carskoga dvorca. Sestre pak njegove i kćeri tajno dolažahu k svetim moštima, kađahu ih mirisima i paljahu sveće, česno ih poštujući i s ljubavlju im se klanjajući. No ubrzo doznavši za to, zloverni car odmah uze kovčeg sa moštima i noću ih baci u more. A sutradan sabra gomilu zlovernih i javno ismevaše pravoverni narod , huleći i ružeći mošti svete velikomučenice, i govoreći: Idite, glupaci, i vidite prevaru kojom sebe varate pričajući da su mošti svehvalne Efimije netruležne i čudotvorne, otvorite grob i pogledajte da li je to istina. Oni odoše, otvoriše grob i ugledaše trule, smrdljive kosti. Jeretici onda stadoše se smejati i rugati pravovernima nazivajući ih poklonicima smrdljivih kostiju; a pravoverni se čuđahu takvoj neočekivanoj stvari, nedoumevahu, stiđahu se i žaljahu. Tada
živim daleko od sebe i od vas. Tokom dugih godina bežeći od vaših načela osvojio sam za sebe taj kutak. Ja - živim u mašti . huleći šeta po sobi. ) Ti to ne možeš. Ti nemaš prava. Nećeš uspeti. Ja sam - nezaobilazan. Tek sad ja mogu da počnem ozbiljno. Shvatićeš da je moja istrajnost jača od svakog slučaja - da moja promisao nije tek papirić na vetru, plamičak koji može zatitrati svaki glasić .
, te podrškom za sinhronizaciju preko USB porta. Za bateriju se tvrdi da će omogućiti 10 sati rada. Sam ekran je 8 - inčni, rezolucije 1024 x 768 piksela. Nema nikakvih informacija o ceni . huleći na slavu, nego kao nerazumna životinja, hule na ono što ne razumiju. O bezvodni izvori, koji se sa svih strana ukrašavate, ali vodu ne dajete - zašto se izvorima nazivate, kad iz vas ništa ne izvire osim žeđi? O oblaci i magle što se tako rogušite kao da ćete ceo svet potopom potopiti kad u vama kapi vode nema, i kad će vas jednoga strašnoga časa dah Duha Božjega razbiti i u ništa razvejati? Vama nije do čistote, zato se valjate u telesnim nečistotama, niti vam je do poretka
k nebu, nadajući se pomoći otuda. Mučitelj naredi da se donesu sva oruđa spremljena za mučenje, hoteći najpre da samim izgledom njihovim uplaši Antima, te da se on, videvši kakvim će sve oruđima biti mučen, uplašen prekloni carevoj volji. Zatim ga car stade pitati: Jesi li ti Antim, koji, zabludeo odnosno nekog prostog čoveka, zvanog Hristos, vodi za sobom u tu istu zabludu i prost narod, obmanjujući ga i podstičući ga da se protivi našoj carskoj naredbi, a naše bogove huleći i ružeći bezbrojnim klevetama? - A sveti Antim, podsmenuvši se izloženim oruđima i carevim rečima, reče: Znaj, care, ja ti uopšte ne bih odgovorio na ovo tvoje pitanje, da mi nije preporučio božanstveni apostol, učeći nas da svagda budemo gotovi na odgovor svakome koji nas zapita za naše nadanje, jer nam Bog obeća dati usta i premudrost kojoj se neće moći protiviti ni odgovoriti svi naši protivnici ( 1 Petr. 3, 15; Lk. 21, 15 ). I ja se prvo nasmejah idolima vašim koje vi
molitve, kojom on osnivača i rukovodioca bezbožja uništi na mestu, koje zasluživaše najbezbožniji jezik, da sramotu sramotom osveti, i da sramnom smrću, potpuno zasluženom, večito bude izobličeno smrtonosno zlo jeretištva, koje pogubi mnoge duše. Ovu reč sveti Grigorije govori u pohvalu svetog Aleksandra a na posramljenje zločestivog Arija, spomenuvši Aleksandrovom molitvom izazvanu sramnu smrt Arijevu u nečistom mestu: jer kao što Arije sramoćaše Sina Božija , huleći Njegovo Božanstvo, ravnomoćno i savečno Bogu Ocu, tako i sam dožive sramotu - beščesnu smrt; na taj način sramotom bi odmaždena sramota. Pasući Crkvu Hristovu mnogo godina, sveti Aleksandar dostiže duboku starost. I kada beše na samrti, slovesne ovce okružiše odar svoga pastira i pitahu ga: Oče, kome ostavljaš nas, decu svoju? Koga nam postavljaš mesto sebe, koji bi, idući tvojim stopama, upravljao Crkvom mudro? - A on, ukazavši na dva česna muža, na Pavla prezvitera i na
, sveti Petar služaše sužnjima po tamnicama, kojih beše šest stotina pedeset, pri čemu među njima bejaše mnogo prezvitera i klirika; i svi oni raznim mučenjima biše umoreni. A sveti Petar, videći njihovo stradanje i trpljenje do kraja, radovaše se duhom. U vreme mudrog upravljanja svetog arhiepiskopa Petra Hristovim stadom, pojavi se u Aleksandriji krvožedni vuk u ovčijoj koži - jeretik Arije, koji poče usred pšenice sejati kukolj prokletog đavolskog učenja , huleći Božanstvo Gospoda našeg Isusa Hrista, i takom hulom škodeći Crkvi Božijoj. Pastir dobri često zapušivaše usta tome vuku obuzdavajući ga, kažnjavajući ga, i preteći mu, da ne razara dobro ispovedanje Svete Trojice, besprekorno predato Crkvi Hristovoj. No pošto Arije, taj drugi Juda, ostajaše nepopravljiv, i njegova se bogoprotivna zloća ne hoćaše pokoriti istini, tada sveti Petar prokle tog bogohulnika, i odlučivši ga od Crkve odseče ga kao truli deo. A vuk Arije ,
Ariju i razreši ga od prokletstva. A blaženi Petar, plačući i uzdišući, odgovori im: Mili moji, ne znate za koga me molite jer me molite za onoga koji cepa Crkvu Hristovu. Vi znate da ja ljubim ove ovce moje, i ne bih želeo da koja od njih pogine. Naročito molim Boga da svima podari oproštaj grehova i spasenje; samo Arija odbacujem, jer je on i od samog Boga odbačen, i od svete Crkve odlučen ne toliko mojim sudom koliko Božjim, pošto on sagreši ne čoveku nego Bogu , huleći tajnu Svete Trojice, na koju heruvimi i serafimi ne smeju gledati i samo neprestano pevaju: "Svet, Svet, Svet Gospod Savaot ", a Sile Nebeske govore:" puno je nebo i zemlja slave Tvoje ". Bestidni jeretik usuđuje se hulom svojom praviti podelu između Oca i Sina i Svetoga Duha. Kako onda da oprostimo njemu, na koga se sva tvorevina ljuti zbog Tvorca svoga? Stoga, neka bude proklet Arije i u sadašnjem i u budućem veku Kada blaženi Petar izreče to, svi koji ga moljahu za Arija padoše
Sisinije naredi da mu najpre dovedu na mučenje Dionisija, čuvenog po čudesima i mudrosti Božjoj, i sa njim Rustika i Elevterija; a ostala bratija behu otišli u druge krajeve na propoved Evanđelja. U to vreme sveti Dionisije bejaše već veoma star i premoren od trudova u propovedanju Evanđelja. Kada on, čvrsto svezan, zajedno sa Rustikom i Elevterijem bi izveden pred carskog namesnika Sisinija, ovaj pogleda na njih i s gnevom upita: Jesi li ti taj zli starac Dionisije koji , huleći naše bogove, [ 13 ] rušiš služenje njima i protivih se carskim naredbama? - Svetitelj odgovori: Iako sam ja, kao što sam vidiš, već ostareo telom, ali vera moja cveta mladošću i ispovedanje moje svagda rađa novu decu Hristu. - Upitan od igemona kojeg Boga poštuje, sveti Dionisije mu objavi reč istine i ispovedi veliko ime Presvete Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha. - Ali igemon, kao gluva aspida, ne želeći ni da sasluša spasonosnu blagovest, upita svu trojicu: Dionisija ,
opsedale su grad. Po noćima je vrveo taj taman žagor posuđa i navaljivao kao armije razbrbljanih riba, nezadrživa najezda larmadžija muzlica i buncavih čabrica . huleći blatom preko cele noći, dok nisu dohulili i dopsovali svoje .
ja činim delo u vaše dane, delo u koje nećete poverovati, ako vam ko uskazuje « . huleći govorahu protiv Pavlovih reči. 46 Pavle i Varnava rekoše slobodno: trebalo je da se prvo vama propoveda reč Božija. Ali pošto je vi odbijate i sebe ne smatrate dostojnim večnog života, evo, obraćamo se mnogobošcima. 47 Jer tako nam je Gospod zapovedio: » Postavio sam te za svetlost mnogobošcima, da budeš na spasenje do kraja zemlje « .
Kako se mogu osećati među ovim ludacima oko mene? Eto, tako i farisej govori: hvalim te, Bože, što ja nisam kao ostali ljudi On u stvari ne hvali Boga zato. što bi hteo time da pripiše Bogu u zaslugu, što on nije kao ostali ljudi. Ne; reči: Bože, hvalim te - nisu drugo, do jedna uzrečica jedan laskav pristup Bogu, da bi Bog izvoleo saslušati njegova hvalisanja. Jer iz svega što je kazao, on ne hvali Boga ničim; naprotiv, on huli na Boga huleći na ostala Božja stvorenja. On ne zahvaljuje Bogu nizašto, jer sve što je rekao o sebi, sve je istakao kao svoju sopstvenu zaslugu, koju je on stekao bez pomoći Božje. On neće da kaže, da on nije hajduk, nepravednik, preljubočinac ili carinik zato što ga je Bog sačuvao Svojom silom i Svojom milošću, da to ne bude. Nipošto; nego samo da to što je on, lično tobož, čovek takvog izuzetnog soja i cene, da mu nema ravna u svemu svetu. A pored toga, što
izbavismo mislenoga potopa; i Njegovu čovečansku prirodu mi smatramo kao drugi kovčeg, kojim On ponese grehe naše, i oboživši nas Svojim Božanstvom uznese nas na nebo. Njega, koji beše vidljiv za telesne oči, mi slikamo bojama, izobražavajući prečisto obličje Njegove čovečanske prirode, i pod vidom telesnog obličja Njegovog mi se ujedno poklanjamo i Božanstvu Njegovom, i počitujemo u Njemu doličnim poklonjenjem podjednako Oca i Svetoga Duha. Međutim Ervan , huleći i nadalje svete ikone, govoraše: Čudim se vašim hrišćanskim basnama koje kažu da Bog daje Svoju blagodat ikonama, namalanim na zidovima i daskama, koje nikada hodile nisu niti govorile. - Opovrgavajući to tvrđenje, arhiepiskop upita: Reci mi, Ervane, zašto Bog dade plaštu Ilijinom Svoju blagodat koju ne dade Jeliseju, i pretpostavi mrtvi plašt živome proroku? To bi zato što prorok sam ne mogaše preći Jordan nego vodu njegovu razdeli plaštom i pređe po suhu; i tako, čudo
mučenicu, zatim joj stade pretiti mukama, da bi je vratio ranijoj veri i životu. No uvidevši da ga ona ne sluša, on joj svuče haljine, obuče joj neke prnje, pa je predade pod stražu Jevrejima, znajući da su Jevreji veliki neprijatelji hrišćana. Uzevši mučenicu okovanu u lance, Jevreji je zatvoriše u mračnu odaju, a sve što joj davahu od hrane beše po jedno vrlo malo parče ječmenog hleba, tek da ne bi umrla od gladi. Pri tome oni je svaki dan grđahu, gadno je ružeći i Hrista huleći , i govorahu: Gde je ono što se priča o tebi, da sami okovi spadaju s tebe, sa tvoga vrata i sa tvojih ruku i nogu? Da vidimo mi sada kako ćeš se spasti - No jednoga dana kada Jevreji tako ismevahu mučenicu ona, podigavši oči k nebu, uzdahnu i u dubini srca svog pomoli se Gospodu, i tog časa pred očima Jevreja spadoše okovi i s vrata, i s ruku, i s nogu njenih, i Jevreji se veoma začudiše. Sveta mučenica provede kod Jevreja jedanaest dana, pa
I ostavivši besomučnoga mladića kod Pavla Antonije otide. A Pavle, pomolivši se Bogu, reče besu: Đavole, otac Antonije ti naređuje da izađeš iz ovoga mladića. - A đavo s grdnjom odgovori: Neću izaći, svezli i lažljivi starče. - Tada Pavle, uzevši kožu u kojoj je hodio, stade ga biti govoreći: Izlazi naređuje ti Antonije. - No đavo ne izlažaše. - Tada Pavle reče: Ili ćeš izaći, ili ću ja otići i kazati Hristu, i biće rđavo po tebe. - Ali đavo , huleći i na Hrista, govoraše: Neću da izađem. - Tada se Pavle razgnevi na đavola, i u podne, kada u Egiptu sunce peče kao Vavilonska već, pope ce na kamen i ostade kao nepomični stub, vapeći ka Hristu i govoreći: Gospode Isuse Hriste, raspeti za vreme Pontijskog Pilata, Ti znaš da neću sići sa ovoga kamena, pa makar i umro na njemu, i neću okusiti ni hleba ni vode dok me ne uslišiš i ne isteraš besa iz ovoga mladića. - Dok on to još govoraše, bes
on učenik Hristov ( D. A. 9, 26 ). Tada sveti Varnava, srevši ga, reče: Kada ćeš, o Savle, prestati biti hulitelj velikog imena Hristovog i gonitelj vernih slugu Njegovih? Dokle ćeš se protiviti strašnom tajanstvu, koje je odavna predskazano od proroka, a u sadašnje vreme se zbilo radi spasenja našeg? - A Savle pripade k nogama njegovim sa suzama, govoreći: Oprosti mi, učitelju istine, Varnavo Sada se uverih da je sve istina što si mi ti o Hristu govorio; i Onoga koga ranije huleći nazivah sinom drvodeljinim, sada ispovedam da je Sin Božji jedinorodni, savečan Ocu i sabespočetan, Sijanje slave Očeve i Obličje bića Njegova; [ 11 ] On umanji sebe uzevši oblik sluge, [ 12 ] postade savršen čovek rodivši se od Presvete Djeve Bogorodice Marije, i dobrovoljno pretrpe krst i smrt, i, vaskrsnuvši iz mrtvih u treći dan, javi se vama, apostolima Svojim, i uznese se na nebo, i sedi s desne strane Boga Oca, i opet će doći u slavi da sudi živima i mrtvima, i Njegovom