slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "humornog".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
britkog pera nije želio (bar za sad) da piše roman sjećanja, autobiografski igrokaz kome filter nostalgije ublažava optiku ruralnih obzorja utiskujući mu obol utopije i idile. humornog začina, ne bi imala dozu aktuelnosti, blizine života u koje savremeno dijete traži svoj put odrastanja. Želimo reći da dječji roman, više nego pjesma, osjeća potrebu da se veže za konkretnost jednog doba, za stvarnost koja okružuje
" se lako definisu, uglavnom su to nekoliko stranaka, nevladinih organizacija, TV-kuca i kraj. A ko cini taj "patrijotski" korpus, koje stranke, koji mediji, koji navijaci, koji umetnici...? Pa da olaksamo sebi, evo nam onog "crno humornog " plakata na kom je slika Havijera Solane. Autor je pri dnu jednostavno napisao ko su "ozalosceni ", sto bi trebalo da znaci da su to" izdajnici ". E, pa prostom matematikom, znaci da su "patrijote" oni koji nisu navedeni na tom spisku. A na kom
nepoznate. Autentičan i snažan pripovedački glas majstor u žanru kratke priče Goran Samardžić u Lutajućem Beograđaninu ispisuje svojevrsnu istoriju svog odrastanja svojih ljubavnih epizoda kafanskih druženja i često gorkog ali humornog sazrevanja na beogradskim ulicama vraćajući se uvek ovom gradu kada ga je već bio napustio i ne raskidajući sa njim veze ni kada su sve druge veze sa njim bile prekinute.
nalaze na međi između jedne i druge vrste humora: etnički simboli dobijaju političko, a politički, etničko značenje, naizmenično. Što se tiče specifične problematike političkog humora, to je humor koji zahvata zbilja ogroman prostor humornog stvaralaštva. No, kao i u drugim situacijama kada je reč o duhovnoj delatnosti, nemoguće je održati doslednost i napraviti klasifikacije koje zadovoljavaju egzaktna i precizna naučna merila. Stoga, sve folklorističke podele humora
i plaketu. Poezija koja neumoljivo nastavlja onu tradiciju stvaranu i dostvaranu u pesmama Vojislava Ilića. ZVEZDOSLEP je knjiga pre svega satirična i u njoj Dončića vidimo pre svega kao satiričnog pesnika, retko drugačijeg a ponekad humornog .
o gorkom iskustvu srpskog naroda i u novijoj istoriji kao i o velikim pojavama i likovima svetske kulture i književnosti. Pesnik izvanrednog osećanja za jezik i njegova značenja za različite vrste pesničkog osećanja od melanholičnog do humornog i satiričnog stvaralac koji se u pesničkom postupku kreće od slobodnog stiha do narativnih poema Milorad Đurić je većinu tih osobina pokazao i u izabranim pesmama u Kolu Srpske književne zadruge.
i dobiju mesto u popularnim vicevima ne može se ni sagledati. Skoro svaka vrsta profesije, svaka društvena, etnička, ili statusna grupa, ljudi, životinje, pa čak i fizički predmeti imaju šansu da se barem nakratko nađu u fokusu ove vrste humornog diskursa. No, ti i takvi nesistematski, ovlaš urađeni popisi aktera i tema ne kazuje nam ništa posebno o tipu pričica, odnosno o samoj koncepciji pojedinih viceva. Na žalost, u tom pogledu bitno različite nisu ni one ozbiljnije, na
je reč o prihvatanju nečega što dolazi sa strane, to ne bi bilo prvi put u istoriji humornih tvorevina. Diseminacija humora iz prebogate tradicije jidiš folklora dala je obeležje humoru dvadesetog veka širom sveta: osobene teme i stil humornog izražavanja prelili su se iz matice u šaljivi folklor drugih naroda, dajući nove impulse humornom stvaranju u celini. Jevrejski humor, u svakom slučaju, podario je jednu izvanredno značajnu civilizacijsku tekovinu čovečanstvu. [ 3 ]
širi registar motiva. Sem toga, profesionalni statusi su u dijalekatskom, značenjskom i konotacijskom smislu siromašni i nisu podesni za iznošenje opštih, egzistencijalnih ili metafizičkih relativizacija, što čini suštinu i bit humornog izraza.
, na krajnje neočekivan način. U kontekstu jednog drugog rada, isti autor izdaleka dotiče pitanje promena koje pojedini humoristički žanrovi neminovno doživljavaju tokom istorijskog trajanja. [ 2 Ć) humornog izraza, etnički humor nalazi otelotvorenje posredstvom formalnih struktura koje su stvar relativno stabilnih i relativno čvrstih konvencija. Te konvencije spadaju pod okrilje žanra - pojmovne kategorije s širokim implikacijama na
viceva za svoje današnje postojanje može da zahvali upravo vitalnosti starih motiva. Dakle, kao i sve druge pojave, vic nije bez korena, što ne znači da mu je budućnost automatski zagarantovana. humornog stvaralaštva, po pravilu se misli da je to nekakva permanentna, naturalna, ničim neuslovljena, s čovekovim bićem neraskidivo sjedinjena pojava, koja će egzistirati sve dok bude bilo ljudi. Obično se smatra da su vicevi stvar duha i
u pogledu tekovina humora. Riznici zajedničkog svetskog folklora u domenu vica najveći doprinos možda je pružila tradicija jevrejskog folklora, koja je u dugom nizu godina umela da odneguje, a kasnije i da ponudi svetu specifičnu vrstu humornog izraza. Formalno i sadržajno, dobrim delom zahvaljujući širenju i popularisanju jevrejskog humora, vic je dobio svežu snagu, dajući obeležje folklornom stvaralaštvu u dvadesetom veku.
je njegov konceptualni princip, energetski naboj, kao i ironijsko-dišanovska konverzija čitljivog. humornog tona Dva najveća srpska slikara u brišućem letu ili Autoportret s Fantomom naglašavaju vezu vizuelnog i idejnog koncepta rada. Svakako, jedan od umetničkih uzora u Đurićevoj slikarskoj praksi je i Maljevič i njegova supremacija čiste
Nenadić (1947) i dr. Slika sveta koju oni grade nije ni neutralna ni objektivna, a najmanje je afirmativna, ona je negativna, kritička, data s ironičnom distancom, lišena svake patetike i sentimentalnosti. Ponekad je ta slika data iz humornog rakursa. Da je humor, koji je nekada bio povlašćeno područje proze, preselio u poeziju pokazuje više savremenih pesnika: Aleksandar Sekulić (1937), Ibrahim Hadžić (1944), Ivan Rastegorac (1940), Jovan Zivlak (1947), Duško Novaković
, da priupita za odnos sa majkom ili za traume u detinjstvu, a uz to se psihoanaliza vodi u prisustvu svih kardinala? humornog hroničara italijanskog društva i političkih procesa, u filmu Habemus papam (Imamo papu) koji je konačno ugledao i svetla srpskih bioskopa.