uspomena i ljubavno-intelektualna strast prema jeziku. "Ovo je za Platona: i ljubavno i intelektualno, i strasno. I Ijon , i Fedar, i Gozba i Država. Platon, pa Heraklit ... a: "A odvaja nas ono nesaznatljivo čudo što se da tek posredno opisati
su mu diplomatski poslovi. U diplomatskim misijama posetio je ostrva Hij i Lezb. Na Hiju se upoznao sa tragičarem Ijonom . Bio je 413. p. n. e. izabran za člana komisije Desetorice savetnika, koji su se dve godine kasnije pridružili
period pisanja iz koga sam, kao prva dela naučne fantastike sa kojima sam se sreo, pročitao knjige, , Zvezdani dnevnici Ijona Tihog ' ' i, , Invazija sa Aldebarana ' ' zbirke priča koje su me, mada veoma različite, oduševile i uputile na put čitanja
, uvodima i pogovorima. Skoro 60 godina nakon objavljivanja jednog od najčuvenijih Platonovih dijaloga - I > Ijona I > u prevodu Miloša N. Đurića, prevođenja dijaloga koji se bavi prirodom pesništva, odnosno, umetnosti uopšte ,
prevoda grčkog originala, ona je za ovo izdanje prevela sa francuskog Žan-Fransoa Pradoa koji nas uvodi u čitanje I > Ijona I >, dok je tekst koji svedoči o recepciji I > Ijona I > u medičijevskoj Firenci, odnosno, o reaktualizaciji ovog
prevela sa francuskog Žan-Fransoa Pradoa koji nas uvodi u čitanje I > Ijona I >, dok je tekst koji svedoči o recepciji I > Ijona I > u medičijevskoj Firenci, odnosno, o reaktualizaciji ovog antičkog dela u doba renesanse, sa latinskog preveo Noel
ovog antičkog dela u doba renesanse, sa latinskog preveo Noel Putnik. Najzad, Geteovo viđenje Platonovog I > Ijona I > sa nemačkog prevela je Jelena Savić. Komediju I > Blizanci I > jednog od najpoznatijih rimskih komediografa Tita
, eda bi otišao od mene. 20. I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve i pokori Ijon i Dan i Avel-Vetmahu i sav Hinerot i svu zemlju Neftalimovu. 21. A kad Vasa to ču, presta zidati Ramu, i vrati se u Tersu .
življaše u Damasku, i poruči: 4. I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve, i osvojiše Ijon i Dan i Avel-Majim i sve gradove Neftalimove u kojima bijahu žitnice. 7. A u to vrijeme dođe Ananije vidjelac k Asi caru
bismo se prevariti. Platon, izvesno, ne veruje u Olimpijski panteon. Istovremeno, kada pogledamo samu raspravu Ijona i Sokrata o tome ima li pesnik ( tj. ima li rapsod, a analogno njemu i pesnik ) veštinu, tehne, tu vidimo radikalnu stranu
shvatanja kulture. Strukturalno gledano, postoje dva Sokratova izlaganja o nadahnuću. Sama rasprava Sokrata i Ijona oslanja se na pojam tehne i tiče se pitanja da li su rapsodska i pesnička veština zaista veštine u Sokratovom i
shvatanje prema kome pesništvo ako je autentično počiva na nadahnuću, ponavlja se u Fedru ( pisanom bar 25 godina nakon Ijona ). Platon, izgleda, nije odustao od ideje iracionalnog zasnivanja pesništva, ali je smatrao da u Državi ne mora, nije
da u Državi ne mora, nije neophodno, da se poziva na tu tezu. Sokratova argumentacija ima dva koraka prvo izvlači iz Ijona priznanje da ume kako treba da tumači samo Homera ( ironija je tu gotovo karikaturalna, a samo stanovište loše ), zatim
žanr. Pošto je pobio Ijonovu tvrdnju da poseduje veštinu, Sokrat navodi niz primera iz različitih predmeta. Kako je Ijon nadahnut da tumači samo Homera ( tu dolazi slika magnetnih prstenova ) jasno je da dodir s pesnikom nije racionalna
veštine. Jer, šta bi, uostalom, bio delokrug pesničke veštine ( ili retorike što se isptuje u Gorgiji ). Međutim , Ijon jednog trenutka daje odgovor na ovo pitanje: rapsodska ( pa, analogno tome i pesnička ) veština treba da se odnosi na ono