komunikativne zajedni - ce (u daljem tekstu IKZ ) koja bi principijelno bila u stanju da
i razreši njihov zahtev za važenjem. IKZ je, u krajnjoj liniji, instanca važenja
mogu se iscrpsti na nivou RKZ, dok je u stvari IKZ instanca procene važenja i uslov smisaonosti.
i uslov smisaonosti. Uslovi koje formiraju IKZ obuhvataju pragmatičku dubinsku stru-kturu
i pragmatičkog nivoa govora. IKZ i RKZ su univerzalne pretpostavke
uslove važenja svoga stava, a time i IKZ . Pokazuje se da su pravila argumetacije pre
normi. Apel ide čak toliko daleko da tvrdi da se IKZ kao uslov izgradnje konsenzusa može
regulativna ideja procene stvarnosti [ 16 ]. IKZ može biti regulativna ideja procene
principa izvode se iz dijalektizacije odnosa IKZ i RKZ, tj. posredovanjem odnosa unutar RKZ
, tj. posredovanjem odnosa unutar RKZ uslovima IKZ . Prvi princip nalaže da se u svakom delovanju
teoriju. IKZ sadrži u sebi idealne nor-mativne uslove (
kao temeljnu normu uvek već moramo priznati IKZ i to kao regulativnu ideju mere mogućnosti
aprioria proizvodi perspektivu realizacije IKZ u uslovima različitih životnih formi RKZ.
Habermas. Ali u odnosu na anticipaciju IKZ kao apriori argumentacije ovaj zahtev za
zadobijajući kroz anticipaciju IKZ telos rekonstruktivnog postupka, nadilazeći