od toga da je živeo jednom seljak Ivan Timofejevič, žena mu je bila Efrosinja Jakovlevna. Rodio im se sin Iljuša . Realni Ilija Muromec je dodao svojim ratnim podvizima i duhovni monaški podvig. To je lik ratnika, koji je
i ispoljavanja tih stanja . Iljusa Djevuskin. Njetockinu sudbinu prati i posle detinjstva, ali nezavrsenost romana ne dopusta da se sagleda
se otkriva dubina duseevne rane sa osecanjem povrede oceve i licne casti. Naizgled divljacan i agresivan , Iljusa je licnost koja se ispravila da svetu saopsti nepravdu koja mu je nanesena povredom moralne strane oceve
posledice. Ranjivo u dubini svoga psiholoskog bica dete pocinje da se otudjuje. Dozivevsi uvredu , Iljusa atakuje na svakog ko na neposredan ili posredan nacin ima veze sa njegovom patnjom. Buduci da glavnom
pred njim na kolena. - Gde je moja mama? Recite gde je moja mama? "21 Iljusa insistira da se otac sveti da bi sacuvao licnu i porodicnu cast, a ako to ne ucini on ce, kad poraste, da
kukavica i da ces primiti od njega - deset rubalja ". A kad mu otac objasni zasto ga ne moze izazvati na dvoboj , Iljusa nastavi: "Tatice, ipak nemoj da se miris sa njim, kad ja porastem, izazvacu ga na dvoboj i ubicu ga ... "
pobuna u ime porodicne harmonije, dostojanstva i - casti . Iljusa zna sta je lekar kazao, zagrli oca i pocne da ga tesi: "- Ne placi, tata ... a kad ja umrem, uzmi nekog dobrog
, ozdravices ti - viknu Krasotkin kao da se razljutio. - A mene, tata, mene nemoj nikad zaboraviti - nastavi Iljusa . - Dolazi mi na grob ... i znas sta, tata, sahrani me kod naseg velikog kamena, do koga smo ja i ti isli u setnju ,