(engl. internal rate of return, nem. interner Zinsfuß) je bazična metoda ocene finansijske efikasnosti investicijskih mogućnosti. Interna stopa rentabilnosti diskontna je stopa koja čiste novčane tokove u čitavom veku efektuiranja

diskontna je stopa koja čiste novčane tokove u čitavom veku efektuiranja investicije svodi na vrednost inicijalnog investicijskog izdatka. U ovoj metodi pokušava se pronaći ona diskontna stopa uz koju je čista sadašnja vrednost određene

diskontna stopa za koju se vjeruje da je blizu internoj stopi. investicijske mogućnosti, te ako rezultat nije nulta sadašnja vrednost, postupak se ponavlja s drugom stopom (ako je rezultat bio

se s višom stopom, a ako je bio negativan s nižom stopom) sve dok se ne dobije nulta sadašnja vrednost. Prema ovoj metodi investicijska je opcija efikasna ako je interna stopa rentabilnosti veća ili barem jednaka zadatoj diskontnoj stopi tj.

¶ investicijsko ulaganje. Može se tumačiti i kao razdoblje tokom kojega je potrebno prikupljati pozitivne neto primitke u razdoblju

sredstava, a ni tehnike diskontiranja nisu uključeni ni u izdatke ekonomskog toka, ni u proračun razdoblja povrata investicijskog ulaganja.

veći od onih koji se pojavljuju kasnije, te kada se u procesu razvoja veliko značenje pridaje što bržem povratu investicijskih ulaganja.

i rizik. investicijskog ulaganja da bi ono bilo prihvatljivo. Pritom se pod stopom rentabilnosti podrazumeva ono merilo profitabilnosti

, donose na najvišoj razini managementa. investicijske , kadrovske, komercijalne, financijske, itd., prema donositelju odluke, kada mogu biti individualne i kolektivne,

proizvoda i obuhvata samo vrednost onih vrsta roba koje dolaze na tržište kao sredstva za potrošnju (potrošna dobra) i investicijska sredstva (kapitalna dobra). Nacionalni dohodak ili čisti (neto) društveni proizvod je vrednost koju smatramo

. investicijskim fondovima, police životnog osiguranja i slično pri čemu korisnik kredita zadržava vlasništvo nad dobrom koje se daje

uz relativno nisku izloženost nesistemskom riziku. investicijskih kompanija, penzionih fondova, osiguravajućih kompanija, banaka i drugih finansijskih organizacija. Portfeljni

mušterija) drugih pojedinaca, odnosno drugih kompanija. Kada portfeljni menadžer na principu povereništva donosi investicijske odluke i provodi njihovu implementaciju u korist svojeg komitenta - mušterije govori se o diskrecijskom portfeljnom

(engl. discretionary portfolio management), jer portfeljni menadžer ima diskrecijsko pravo donošenja investicijskih odluka. Kada portfeljni menadžer mora izvestiti svoga komitenta o svim okolnostima pre poduzimanja investicijske

investicijskih odluka. Kada portfeljni menadžer mora izvestiti svoga komitenta o svim okolnostima pre poduzimanja investicijske aktivnosti govori se o savjetodavnom portfeljnom menadžmentu (engl. advisory portfolio management), jer se ni