fazonu da će ovaj datum biti pomeren bar jednom ili nešto slično ali eto, bar imate čemu da se nadate. Cena će biti veselih 59.99 $ tj. to je cena na poupstu, a prava cena koja stoji na sajtu je 79.98 $ ali tu dobijate i Wings of Liberty tj. prvi deo igre . iskočim iz nekog podzemnog kontejnera, ničim izazvan. Posle stotinak dana ( prinudnog? ) odmora, evo me iz košarkaški neutralnog Niša, da prozborim koju pred nastavak svih liga, mada moj dobri komšija Njofra nalazi da to nije najpametnije: Bratiću, ne pamtim da si imao ikakve koristi od tih pisanija, naprotiv, ali - kako hoćeš. Opet će neko zvati urednika da te ukine urgentno. Da ne prođeš kao bos po trnju, da ne kažem krme u Teheranu ...
munja mi sevnu bol kroz glavu, znate ono kad vas nešto fisne kroz treće oko. ' Oću da se srušim sa stolice. Pridržavam se. Šok. Udahnem svež vazduh, kao mešavinu kafe i duvanskog dima, i opet pomirišem vino. To je to. Sledi dubok uzdah . iskočim iz sopstvene kože. Borba u meni, ' oću da vrisnem. Moje pametnije Ja mi kaže da ćutim i da je vreme da u životu u nekim situacijama naučim da držim jezik za zubima .
potreban.Market, jelte. Mi više nemamo prodavnice, samoposluge, trgovine, nego markete. Il mini il maksi il hiper.Ja rešila da ovog puta gledam i cene a ne samo ambalažu jer sam prethodnog puta doživela blagi šok na kasi i morala sam da ... Continue Reading iskočim iz koloseka i počnem da ... Continue Reading
zaštiti se od hladnoće, nego da je mnogo više od toga . iskočim iz urbane svakodnevnice i zaronim u svoj svet mašte .
i njenog obnavljanja, tj. odglavljivanja, jeste Kristina. Njena dva odlaska u Ameriku i u smrt tako nehotice stabilizuju ljubavnike okrenute samoanalizi, introspekciji, samoobmanama. Možda je upravo momenat Markove komparacije, ogledanja i zagledanja u drugima u Miljanu, Kristini, majci, u sinu konačno veoma važan za onu regenerišuću energiju veze . iskočim iz šina, kao voz Da se nađem u nepoznatom predelu, na početku, čist, bez pamćenja. Sposoban da kažem sve. Baš sve. Tebi, ljubavi. Znaš li šta to znači? Da kažeš sve? A ništa da ne izgubiš .
. Zapravo se borim protiv svojih roditelja. Opet je neprijatelj u meni, deo mene. I imam osećanje da neću preživeti. Drhtim na ivici ludila, i nema ničega i nikoga da mi pomognu . iskočim , bila sam drogirana beskorisnom energijom bez pameti. Izašla sam na ulicu i šetala po snegu i kiši bez kaputa. Tek pošto sam izbacila tu energiju, opet sam došla k sebi, iako bolesna i slaba, kao što sam bila i pre uzimanja vitamina. Da li je to Evropa protiv Amerike, ili sam to samo ja, sama protiv svetskih sila, protiv sveta kao takvog? Sada pijem čajeve, kamilicu i uzimam po malo dobre hrane svaki dan. Bez dijeta, bez ambicija vezanih za dijete, izgled, zdravlje .
sredstva za finansiranje. . iskočim iz, kako bi to moja drugarica rekla - "No life" faze, tj. buljenja u televizor, 24 h / 7 slušanja muzike, 10 sati provedenih za kompjuterom ( eh da je bar 5 od tih 10 bilo provedeno korisno, npr. informišući se o nečemu preko interneta, a ne sedenjem za Facebook-om, ovim forumom i sl. ) itd, itd.
kojeg sam mogao da se setim. Kaže bakica: "No hablo ingles ", uz tup pogled. Ja gledam još tuplje, džabe njene instrukcije kad ja ne razumem španski. Mašem rukama kao albatros, pokazujem na avion na nebu, ne vredi, no hablo ingles no hablo ingles. I već sam počeo da razmišljam da se predam, da odustanem od povratka kući, da skočim u usta prvom krokodilu kojeg vidim, kad mi je bog poslao spasioca u vidu Kubanca koji je iz dvorišta upravo isterivao svoj taksi na drum . Iskočim pred njega, stani, prijatelju, ko boga te molim Srpski nije razumeo, ali raširene ruke i očajan pogled jeste. Stade čovek, prijatelj, spasilac moj, živela Kuba i svi Kubanci koji su okupirali Majami. Kad sam mu u kolima ispričao svoju ideju da prepešačim put od hotela do aerodroma, rekao mi je samo: "You, lucky bastard. "
I ona, sirota, kupuje, duvani me, što će . iskočim iz kuću, a na ženu da ne bude sumnjivo? Vrtim se ja tako, kao kučka po tuđ dvor, žena u drugu smenu, baš treba da dođe od rabotu ja kad treba da iskočim, da pravim bezobrazno; a eve ga već skoro sedam sat. Što da pravim? Dokle mi se ne upali sijalička, kad pogleda na vitrinu, i vido one dve pakle cigare, što je jednica kupila, nemoj mužić-pužić da se ispušti bez tutun .
će tražim. I zakažemo jaribaš za uveče. Doduše, za nju ne mora da si pa neki diplomata, kao da se božem boriš za Kosovo i Evropsku uniju, i jare i pare, ubedi gu s dva reča. Da se nađemo negde oko osam . iskočim , da pravim bezobrazno; a eve ga već skoro sedam sat. Što da pravim? Dokle mi se ne upali sijalička, kad pogleda na vitrinu, i vido one dve pakle cigare, što je jednica kupila, nemoj mužić-pužić da se ispušti bez tutun .
. U ovom trenutku Direkcija za upravljanje privremeno oduzetom imovinom mesečno ima priliv od oko 20.000 evra, od davanja u zakup najvećeg dela zaplenjenih nepokretnosti - kuća, stanova i lokala, koji nisu nužno potrebni državnim organima, rekao je državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen . iskočim Ne znam, mnogo smo se mi Romale, čavale, s vas Gadžikane družinđavle, pa smo steklini loše navike, kao vas, brat s brata ne zbori vaker be, vaker, našti, tc
svoji mučeni telesa nas zaštitiše. Eee, ali za to smo morali da platimo. Pa udri na jedno krvničko pijenje, boli te čindo, firma plaća, masa od napolje vika dajte ni Vranjanci, mi da gi presudimo, danas ne li je peti oktobar I tako to i prođe, kao kultni dan; rulja vika, vika, jede lajna, pa kad ogladneše i ožedneše, potikaše si se kao manastirske mačke. Mi ostanasmo da se dopijemo, pa do sabajle. Aj će si idemo, a drva javorovi. I iskočim ja pred kafanu, da otključam auto, da se vozimo do Vranje, onaj ključ neće pa neće. Bre vrti navam, vrti natam, ne biva. Vidim svetlo u komšisku kuću, valjda se čovek sprema na rabotu, primerak neke retke vrste što u Švajcarsku na jugu Srbije nešto radi, čuk čuk ja na vrata. Iskoči domaćin, u domaćinske gaće, majicu pekarku, s penu od brijanje na pola fizionomiju, šta treba? Reko, izvinite, ne mogu da otključam kola, malko sam šamadroz, ako možete da
, vizuelnog identiteta plakata, afiša. Montaža svetla, pa tona ... promene, rezovi, prekrajanja ... iskočim na ručak u najbliži restoran a onda nazad u pozorište, nastavak probe, smeh, koncentracija, strpljenje ... umorna dođem kući i ne da mi se san da ga uhvatim dok još jednom ne pretresem dan koji je iza mene. A onda, novo jutro, i opet naizgled ista, a sasvim različito oblikovana priča, nova dobra energija, preispitivanje, sumnja, menjanje, otkriće, radost, dekoncentracija, smeh, suze, ideje ... I ljubav. Ljubav prema pozorištu, projektu, kolegama. Ljubav koja me čeka
. Možda to i nije tako jednostavno objasniti rođen sam 1963. godine, i kada sam stasao do tinejdžerskog uzrasta, već sam bio inficiran groznicom velikog prevrata u popularnoj kulturi koji su doneli pank i novi talas. Bila je to atmosfera u kojoj se nekako osećala potreba da se stari svet zameni nekakvim ubrzanijim, smelijim, LUĐIM svetom, o kojem svi ti klinci teško da su baš nešto znali, nego su pre naslućivali. U to vreme osećao sam da izgaram od želje da, ako je moguće , iskočim iz svoje kože sve oko mene činilo se nekako zastarelo i prežvakano. Verovatno je to isti onaj žar koji zahvata svaku generaciju "mladih buntovnika" još od kamenog doba. Činilo se da tu nije bilo mesta nekakvoj sentimentalnosti, pa ipak, ja sam i u vremenu kada su se pojavila najranija izdanja grupa kao The Ramones, Television ili Sex Pistols, pored preslušavanja ove nove muzike, paralelno bio okrenut i izučavanju stripova i crtanih filmova iz prve polovine dvadesetog veka
kaže da je njegova lađa u olujnoj noći izgledala baš kao slavni brod "Titanik ", potonuo posle sudara s ledenim bregom u vodama Atlantskog okeana . iskočim na obalu i bespomoćno gledam kako "Đerdap" tone - kaže kapetan Pufić .