kojega nije imao, osjećaj pripadnosti. Njegov pogled iskrio je neslućenim oduševljenjem i zahvalnošću za koje nije dovoljno
bio je obavijen slabim odsjajem Meseca u prvoj četvrti koji se iskrio u talasima reke. Sablasti nije bilo nigde, samo se u daljini, na
je bio strelica koja oscilira, čunak tkačkog razboja, koji se iskrio čas ovde, čas onde po njenoj volji. On sam je bio samo sastavni deo ,
u poemi Crvena zima ( 1921 ), posvećenoj vIgoru građanskog rata , iskrio je naivnom originalnošću i nagovestio je rađanje neordinarnog
. iskrio u očima, uzdržavao se da ne pusti suzu, za razliku od našeg
? A to što je ` visilo ` izgledalo je kao ognjeni balvan koji se iskrio i lučio jarku svetlost »