božanstvu. Jer, u pričama Đorđa Miloviča nema iskupitelja , nema iskupljenja. Ono čega ima i čega je crtač
, i sva tvar, sa celim Ijudskim rodom, čeka Iskupitelja : pokorena taštinom, sa nadom, uzdišući i
čašu smrti, za spasenje čitavog sveta, naš Iskupitelj ubrzo odlazi na stradanje, odlazi želeći
svojih grehova i neizrecivom ljubavlju prema Iskupitelju našem razgorevši se, do kraja života trepetno
u Jordanu od Jovana; u taj dan sam premilostivi Iskupitelj roda ljudskog vaskrse iz mrtvih radi spasenja
, oduzeli ote Mu ono što Ga čini Bogočovekom, Iskupiteljem i Spasiteljem. Kroz Vaskrsenje mi smo stvarno
, kada je od vremena Isusa Hrista, Spasitelja i Iskupitelja čoveka i sveta, bilo jasno da se razgovor s Bogom
je on. Iskupitelja , kao Tvorca kroz Koga je sve postalo, kao
ne bi bio ni Bog ni Gospod, ni Spasitelj ni Iskupitelj , već običan čovek. Jedino u svetlosti
svetosti, postavši mesto istinskog susreta sa Iskupiteljem našim Isusom Hristom.
k sebi, saznavajući svoju pogibao. Sazdatelj i Iskupitelj naš, Hristos Bog, koji ne želi smrti grešnika
pri pomisli da će uskoro smeti gledati svoga Iskupitelja .
, i čak i da umru slavno za ljubav Hrista, našeg iskupitelja , za odbranu svoje drage domovine, sinova,
, da je On Hristos Sin Boga živoga, Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog od greha i smrti, Vaskrsli i
tvari, Otac i Sin i Sveti Duh; ispovedam jednog Iskupitelja i Spasitelja roda ljudskog, Sina Božjeg, koji