njoj ljude i stoku; 19. Ili ako pustim pomor na zemlju i izlijem gnjev svoj na nju da bi krv tekla da istrijebim
narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. 10. I sada pusti me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim
kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima. 9. I u taj dan tražiću da istrijebim
samo zle, pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. I reče Gospod: hoću da istrijebim
Gospod: evo me na te; izvući ću mač svoj iz korica, i istrijebiću iz tebe pravednoga i bezbožnoga. 9. Da istrijebim
izbaviti, a zemlja će opustjeti. 17. Ili ako mač pustim na tu zemlju, i rečem: maču, prođi tu zemlju, da istrijebim
Gospod: akamoli kad pustim četiri ljuta zla svoja, mač i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim
učinivši nevjeru, i ja dignem ruku svoju na nju i slomim joj potporu u hljebu, i pustim na nju glad i istrijebim
vi u mojoj ruci, dome Izrailjev. Isa. 45, 9; Rim. 9, 21. 7. Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrijebim
i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. " 6:17 " Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim