u istorijskom realizumu jer, ostajući u tom smislu verni autorima, izneveravamo sebe i vreme u kojem mi živimo. Ne mislim da fantastičnog pisca kakav je
i nedelje nisam uzeo olovku i papir i opisao ih. (Opisujući dane, ne izneveravamo noći: što zablješti - pocrni, što se zabelasa - odmah se i kruni). Nadam
onu stranu posedovanja. izneveravamo kad god udovoljavamo željama na koje smo nagovoreni / prinuđeni
mislimo da ćemo svoju sreću zadobiti tako što unesrećujemo druge, što izneveravamo ideale usnulih četa, čiji su grobovi rasuti od Kajmakčalana, Kolubare
ali na jedino mesto gde bi On želeo da uđe, nema pristupa. izneveravamo , odlažući sve za drugi dan, drugi praznik, a život prolazi daleko od
, ako ne pokažemo sposobnost da je razumemo i da joj priđemo. Da li tako izneveravamo sebe? Ne. To je jedan vrsta zrelosti od koje ne treba bežati. Znate kako
svoga doba. izneveravamo Stvarnost, koja tako uporno nastoji da standardizuje haos i
; koristeći svoju seksualnost za sve drugo osim za rađanje dece, mi prvo izneveravamo svoju samostvaralačku prirodu, a zatim i moralni zakon, da bismo se,
temama i pitanjima. izneveravamo očekivanja jednog dela čitalaštva i umanjujemo šansu da NSPM postane
da mu podilazimo sa sumnjom u njegovu inteligenciju, jer time zapravo izneveravamo te čitaoce koji su sasvim sposobni da razumeju ono što se piše.