glupavog trenutka i svakog nalaza i svakog jebenog tumor markera koji mi je prošao kroz ruke. Biti
imbecilizma srpskoj upornosti da u život vrati jebenog robota za lakiranje automobilskih školjki,
uvece,,,,, jebenog bloga comi mamu tijebem mutavu smrdish licim na
mi je registrovan čir na želudcu i krajem tog jebenog Maja me je srce okinulo.Onako kao udarnika, na
tandemu je dodavala i činjenica da je Jork bio iz jebenog Trinidada i Tobaga i da je odavao utisak osobe
jedino reci, on je jedini beg od ovog jebenog svijeta.Od ove boli, od ove tuge.Dobro, znam
sat da navijam tačno 8.05 svakog jutra, svakog jebenog jutra. Koji kurac me pita kad se vraćam kad zna
posle citanja ovog posta, a sto se tice i tog jebenog decijeg dodatka, bolje sto nisi predala zahtev
. Vrtim se levo-desno. Gde je izlaz iz ovog jebenog hodnika?
sta cu biti kad porastem. Odraz je to ovog jebenog zivota u kojem i optimisti kao ja mutiraju u
sto ne osudjujem ni onu devojku koja radi to zbog jebenog novca, sto osecam ljude pa jbg.... cudno je na
, jeste li me shvatili? Nikada pre toga jebenog engleskog baleta niste čuli glas Grge
propuštali dok se nismo bavili politikom. Pola jebenog života potrošismo na gluposti. - bio je gotovo
koja te preplavljuje i svaki dodir je poput jebenog orgazma. Emotivnog, fizičkog, psihičkog,
je moguce da se vec sada pitas za koji kraj ovog jebenog zivota treba da se uhvatis i u kom smeru treba da