hromozomi ( geni ) i centrozomi koji učestvuju u deobi . jedrove opne ( nuklearnog ovoja ) i jedrovog soka ( nukleoplazme ). Nuklearni omotač je izgrađen od dve membrane: spoljašnje i unutrašnje između kojih se nalazi perinuklearni prostor. Nuklearni omotač sadrži otvore ( nuklearne pore ) preko kojih se obavlja razmena materija između nukleoplazme i citoplazme ćelije. Nukleoplazma je unutrašnjost jedra odvojena od citoplazme unutrašnjom jedrovom membranom. U nukleoplazmi se nalaze hromozomi - hromatin i jedarce ( nukleolus ) .
30 mikrotubula . jedrove membrane, oni se, potiskivani od strane kinetohornih mikrotubula, smeštaju u ekvatorijalni ( središnji ) region ćelije. Tu se postavljaju jedan pored drugog tako da su im hromatide paralelne ekvatoru deobnog vretena, pri čemu se formira figura označena kao metafazna ploča. Hromatide na hromozomu se razdvajaju i ostaju spojene još samo na nivou centromere .
između mikrofilamenata i mikrotubula. Imaju prvenstveno potpornu ulogu i štitte ćeliju od prekomernog istezanja i specifični su za pojedine tipove ćelija. U epitelijalnim ćelijama ovi filamenti se nazivaju tonofilamenti, u mišićnim ćelijama desminski filamenti, u nervnim ćelijama neurofilamenti. Poseban tip intermedijernih filamenata formira mrežoliku strukturu koja se naziva nuklearna lamina i nalazi se kao zaštitna struktura odmah ispod unutrašnje jedrove membrane .
omotač. Ona odvaja DNK od citosola. Sastoji se od dve membrane. Prva je spoljašnja, i na nju se nastavljaju membrane gER-a. Ona nosi i ribozome. Druga, unutrašnja membrana predstavlja pravu jedrovu membranu. Između ove dve membrane nalazi se perinuklearni prostor ( cisterna ) koja čini kontinuitet sa cisternama gER-a. Širina ovog prostora zavisi od količine novosintetisanog proteina ( kao i u cisternama gER-a ), ali najčešće je od 20 do 100 nm . jedrove membrane naleže nuklearna lamina koja daje oslonac jedrovom omotaču. Nuklearna lamina se sastoji od mreže intermedijernih filamenata debljine 30 - 100 nm, koji su građeni od proteina laminina. Za ovu mrežu se vezuje periferni hromatin i kompleks nuklearne pore. Nuklearna lamina pored ove uloge ima funkciju u procesu dezintegracije jedra i njegove ponovne integracije pre i posle mitoze. Tokom mitoze, fosforilacija dovodi do razgradnje proteina laminina i
naleže nuklearna lamina koja daje oslonac jedrovom omotaču. Nuklearna lamina se sastoji od mreže intermedijernih filamenata debljine 30 - 100 nm, koji su građeni od proteina laminina. Za ovu mrežu se vezuje periferni hromatin i kompleks nuklearne pore. Nuklearna lamina pored ove uloge ima funkciju u procesu dezintegracije jedra i njegove ponovne integracije pre i posle mitoze. Tokom mitoze, fosforilacija dovodi do razgradnje proteina laminina i raspadanja jedrove membrane na vezikule, dok defosforilacija laminina omogućuje obnavljanje laminina i ponovno formiranje jedrovog omotača .
je smešten središnji prsten u kojem se nalazi centralna granula, dijametra 35 - 40 nm. Ovu centralnu granulu grade 2 strukture građene od po 8 subjedinica koje se mogu raširiti i formirati hidrofilni kanal dužine 15 nm i širine 9 nm, i skupiti ga kada ga zatvaraju. Kroz kanal koji se u njoj stvara difuzijom mogu slobodno prolaziti joni i mali molekuli dok veći molekuli ( iRNK, tRNK, nukleusni proteini ) prolaze aktivnim transportom . jedrove membrane i za laminu pomoću 16 vertikalnih stubića koji istovremeno spajaju spoljašnji i unutrašnji prsten ovog kompleksa .
nukleoplazma sadrži manje vode a više jona kalijuma, natrijuma i hlora dok je količina aminokiselina i ATP ista. Sastav nukleoplazme se stalno menja što zavisi od stepena aktivnosti hromatina i jedarceta. Stalan sastav je veoma teško odrediti iz razloga što se veliki broj jona nalazi samo u prolazu. U karioplazmi je prisutan i nukleusni skelet građen od proteinskih filamenata pričvršćenih za jedrov omotač. Nukleusni skelet ima ulogu u održavanju stalnog položaja jedrove membrane, hromatina i nukleolusa. On takođe omogućava i transport ribozomalnih kiselina, nukleusnih proteina i ribozomalnih subjedinica kroz nukleoplazmu ali i pokrete koji se dešavaju za vreme ćelijske deobe unutar jedra .