kod Trstenika, gde se Milica 1393. godine zamonašila, i kao monahinja Jevgenija, zajedno sa svojom družbenicom Jefimijom u ovom manastiru provela poslednje godine svog života. SABOR ( demokratija u Srbiji u 14 veku ): Pre nego što je monaškom
se bavila i književnošću. Kada je njen sin Stefan porastao i postao vladar, Milica je napustila državne poslove i sa Jefimijom , svojom rođakom, koja je bila udovica despota Uglješe otišla je u Ljubostinju, manastir koji je sama osnovala. U njemu
godina, uticala na ovoga da primi i sasluša njenu majku. Negde s proleća 1398. godine otputovala je kneginja Milica sa Jefimijom kod Bajazita. Još uvek nije bilo sigurno da će ih sultan primiti, ali na kraju sve ispadne dobro i ovaj ih je lepo primio i
kao političar. Toga momenta nisu je suze Oliverine mogle pomeriti u odluci. Isto tako treba se setiti kako je ona sa Jefimijom hrabro otputovala kod sultana Bajazita u pokušaju da spase život sinu, a koji je tada stvarno visio o koncu. Nije se ona
Srbijom. U vreme života kneginje Milice, svi su oni zajedno ( kneginja, Stefan i Vuk ) upravljali zemljom i pojačani sa Jefimijom predstavljali neki porodični savet Lazarevića. Nešto slično je bilo i kod Brankovića gde su Mara, Grgur, Đurađ i Lazar
Petke. Prva datira iz 1398. godine i govori o kneginji Milici koja se bavila i diplomatskom delatnošću, te je zajedno sa Jefimijom te godine išla kod sulatana Bajazita da zastupa interese svoga sina Stefana. Tom prilikom je izdejstvovala prenos
dva brata, tri sestre ... Čije tri sestre? Moje mame. Najstarija Zorka je, zajedno sa svojim sinovima i mojom bakom Jefimijom , poginula tokom bombardovanja Podgorice; Nata je poginula na Kamenoj gori, a Kaja na Sutjesci. Bila je ranjena u
, Srpska pravoslavna crkva svetkuje 19. jula ( 1. avgusta ). U srpskoj istoriji je kneginja Milica prva žena koja je, sa Jefimijom , udovicom despota Uglješe, bila diplomatski posrednik, kada je kod sultana Bajazita 1398. godine delovala po
g. u priprati crkve Pećke patrijaršije, naslikana je pored Nemanjinog sina Vukana jedna ženska figura i imenovana Jefimijom . To bi mogla da bude Anina kći, kao što su pomišljali neki istoričari. Ako bi ovo bilo kojim slučajem tačno, onda se ova
) i carice sv. Teofanije. Te mošti dobila je 1398. u Vidinu njegova mati, kneginja Milica, sa Uglješinom udovicom , Jefimijom , od sultana Bajazita. Glavnu svoju zadužbinu Stevan je podigao u Resavi. To je manastir Manasija, koji je ogradio
iz Kruševca i da se i fizički i mentalno razvijala okružena najmoćnijim ženama srednjevekovne Srbije, Milicom i Jefimijom , može se pretpostaviti da se Jelena sa filozofijom isihazma upoznala još na dvoru svoga oca, a sa monasima isihastima
dolini Ljubostinjske reke, zadužbinar je kneginja Milica. Nakon pogibije kneza Lazara ovde se zamonašila sa rođakom Jefimijom i brojnim udovicama kosovskih junaka. Manastir je zidan pritesanim kamenom, dok su fasade premalterisane i islikane