, kako je to rekla, nešto me je protreslo, i ispustio sam ceo mlaz u nju. Sručio sam se preko, sa još uvek čvrstom kitom u njoj. Teško, teško je disala, još uvek po malo ječeći . Napokon me rukama diže sa sebe. Imala je pomalo izmučen izraz lica â peče meâ rekla je dok me je gledala. Samo sam je poljubio. Ustala je i otišla do kupatila. Tek tada
prozirni stavila između grudi. Natrljam klitoris koji je jako nabubrio, polijem međunožje voćnim sokom (ionako je vruć da bih ga pila), i nabijem vibrator, glasno ječeći . Volim vrištati kad mi je dobro u seksu, a ne samu sebe sputavati, utišavati. I dok sam tako radila na svom orgazmu - a uvek volim da bude barem dva u nizu, uzastopno -
cvokoće i da se previja u potocima znoja. Još kasnije, nemiran san mu ponovo dođe na oči, Glasovi su ga zvali, tražili da pođe sa njima, da im se pridruži. Opirao se ječeći , bežao iz njihovog bestelesnog stiska. Deset hiljada besmrtnika vrištalo je u memoriji od magme i tražilo da izađe van. Pesma sirena, pesma oluje, pesma vatre: bili
na tvrdi kamen; i zadnje šape ozledi tako na njegovim leđima. Tada razjapi čeljusti da mu odgrize glavu, ali ga slučajno proguta celog. Užasna bol zavi joj stomak te se ječeći otetura kući i leže kraj vatre. Bol je postajala sve veća, te najzad reče svojoj polusestri: - Idi i zovi deda-Ždrala. Možda će me moći izlečiti.
dobro. "A što plačeš, mali?" upita ga Radan. "Izgubio sam koze, pa ne smem kući." - "A čiji si ti?" Ono plače, ne htede kazati. - "Odi na kola ", reče mu Radan. Ono odmah, ječeći , skoči na kola. Radan sedi na prednjem jastuku i natera volove na vodu. Kad beše nasred vode, dok dete poče da se cereka; ne smeje se kao ostala deca, nego nekako sasvim
. Moj ded, Radenko Vitezović, kome je stomakom pedeset godina lutalo olovo, uz koga sam kao dete spavao u kolibarenju na Divčibarama, stalno je sanjao Solunski front, ječeći kao sama istorija. Tu obavezu sam pesnički odužio zbirkom Vojnici u voćnjaku. Potom sam istraživao, pišući seriju Dimitrije Tucović, kako su austrijski
srce ne bi moglo podneti bol bez jecaja i uzdaha. Čak i kameni temelji povikali su pod težinom tereta, da ne govorimo o srcu od kamena. I dok smo bespomoćno pratili ječeći ad dok razara stoleća naše dragocene istorije i samoga našeg bića, ona utešna svetlost koja je zračila od Rastkovog duhovnog preobraženja u ponoć, zasjala je i sada
, nedaleko od nebeske sohe i izvora Ibra, plavi se nebo nad rožajskom Pišman mahalom, ali ovdje, glas dobija široku akustiku, baš kao u stihovima Fridriha Šilera: Nek ječeći kroz naš do ubavi, skupi narod k slozi i ljubavi. Sve, od Peštera do Bihora.
iznad njih, uzdahnula je. Nisam žurio, iako sam je silno želeo. Preljuba? Šta je to? Nisam više mislio na Jovanu. Jedino što sam želeo sada je ova crnka. Uvijala se, tiho ječeći . Ječanje je prešlo u glasove, nerazumne glasove. Naposletku mi je odgurnula glavu â žDosta, dosta jeâ . Podigla se držeći mi lice toplim rukama. â žPolako, neću
na njega. Od ovog strašnog viđenja Tamerlan se prepade, pa skočivši sa postelje prestravljen povika: Jao meni, kako je strašno ovo viđenje - I drhtaše tresući se i ječeći , i bejaše kao u nekom bunilu. A nakon nekog vremena došavši k sebi, on prizva svoje knezove i vojvode i ispriča im sve što vide, tresući se još od straha. A ovi, slušajući
snenih centimetara, kada joj zmija pogledom prikova pogled. I tu otpoče igra lelujavih očiju, čiji ritam je žaba pratila uz muziku koju je sama proizvodila, bolno ječeći .
u najvišem rangu i time postavio klupski rekord. ječeći ambis, uz zveket lanca i tutnjavu vitla koje se panično odmotava. - Pazi viknu Sima iz navike, iako osim njega i Ace nije bilo... Read more
u toj zgradi. Riječ je o 55 - godišnjem Asimu Ibriću i starici Zdravki Lukenda (78). Umirali su, kako su nam rekli stanari, u strahovitim bolovima i mukama bolno ječeći i vapeći za pomoć. Nisu imali adekvatan liječnički tretman jer im nitko nije ni dolazio u pomoć. Susjedi su pomagali koliko su mogli, ali kad više nije bilo mogućnosti
: možda će je odbaciti poslednjim zamahom ruke. Više se slutilo nego što se naziralo gde on leži. Onda je vojnik pritrčao, istrgao bombu iz ruku čoveka koji se još ječeći opirao. Jasno se čulo kad je vojnik bacio bombu u šljunak nasipa. Kamen uz o, majku mu pokvarenu viknuo je vojnik. U trenutnoj tišini, zarobljenici su očajnički počeli
su praćene promenama junaka - iz ponosnog viteza on se pretvara u očajnog starca kao golub sedi, a u završnoj sceni na ruke vile dospeva kao dete što drhti i savija se ječeći i plačuć.