unutarnjeg plana. Zbog toga, u žanr šale ulaze mnogi raznoliki, mešoviti, nekad posve spontano nastali oblici . Joles svojim omanjim, usto nedovršenim delom čiji je naslov u originalu Einfache Formen. [ 9 ] Jednostavni oblici, kako ih ovaj autor interpretira, u stvari su arhetipi - samodovoljne, neevolutivne, u sebe zatvorene celine. One čine integralni deo ljudske svesti, budući da svaka od tih celina poseduje sposobnost da zadovolji po neku nasušnu, urođenu potrebu čoveka. Ti arhetipski elementi obrazuju jezgra iz kojih će se razviti ostali, složeniji umetnički oblici. Joles
A. Joles svojim omanjim, usto nedovršenim delom čiji je naslov u originalu Einfache Formen. [ 9 ] Jednostavni oblici, kako ih ovaj autor interpretira, u stvari su arhetipi - samodovoljne, neevolutivne, u sebe zatvorene celine. One čine integralni deo ljudske svesti, budući da svaka od tih celina poseduje sposobnost da zadovolji po neku nasušnu, urođenu potrebu čoveka. Ti arhetipski elementi obrazuju jezgra iz kojih će se razviti ostali, složeniji umetnički oblici . Joles govori o primordijalnim, večitim, nepromenljivim i, reklo bi se, genetski uslovljenim potrebama ljudskog duha koje, po njemu, predstavljaju prapočetak svakog vida stvaranja. U red tih elementarnih, suštastvenih, žanrovskih praoblika Joles svrstava legende, sage, mitove, zagonetke, izreke, kazuse, memorabile, bajke i viceve - dakle, različite, i po formi, i po obimu, i po sadržaju suprotne vrste; vrste koje su jezički uobličene, a koje nastaju kao rezultat
deo ljudske svesti, budući da svaka od tih celina poseduje sposobnost da zadovolji po neku nasušnu, urođenu potrebu čoveka. Ti arhetipski elementi obrazuju jezgra iz kojih će se razviti ostali, složeniji umetnički oblici. Joles govori o primordijalnim, večitim, nepromenljivim i, reklo bi se, genetski uslovljenim potrebama ljudskog duha koje, po njemu, predstavljaju prapočetak svakog vida stvaranja. U red tih elementarnih, suštastvenih, žanrovskih praoblika Joles svrstava legende, sage, mitove, zagonetke, izreke, kazuse, memorabile, bajke i viceve - dakle, različite, i po formi, i po obimu, i po sadržaju suprotne vrste; vrste koje su jezički uobličene, a koje nastaju kao rezultat određene, po njegovim rečima, duhovne zaokupljenosti. Ova duhovna zaokupljenost nalazi se spregnuta negde u dubinama primordijalnih ljudskih potreba i htenja; njeno razvezivanje vrši se kroz oblast etike, logike i kroz jezičke gestove. [ 10 ]
kroz oblast etike, logike i kroz jezičke gestove. [ 10 ] Joles ne misli da je jedino poruga usađena u temelje vica, jer dopušta da paralelno s njom egzistira i bezinteresni, opšti aspekt komičnog - koji naziva šalom - čija se funkcija očituje pre svega u razrešavanju egzistencijalnih napetosti i u oslobađanju čovekovog duha. Književni žanr vica predstavljao bi dvojstvo pošto su u njemu objedinjene obe strane komike. Totalitet vica tvori tek jedinstvo poruge i šale. Njegov pozitivni svet gradi se tako što se polazi od razvezivanja
s njegovim pretjerivanjima na gore i na dolje, s njegovim obratima, njegovom sposobnošću da postavi stvari na glavu susrećemo na svakom području. Sredstva kojima se služi bezbrojna su jer - još jednom - ova sredstva isto su tako bezbrojna kao sredstva kojima se služe jezik, etika, logika, jednostavan oblik da dosegnu svoje obvezujuće ciljeve. Svaka smjerna sveza može se pod izvjesnim pretpostavkama na određenoj točki razvezati i preuzeti oblik vica. [ 12 ] Jolesu , i mnogi drugi folklorista saglasni su s gledištem da je šala pojam koji označava vrstu sadržaja, te da iz tog razloga nije opravdano govoriti o nekakvoj formalnoj samostalnosti šale. Tako, švajcarski folklorista M. Liti ( M. Luthi ) smatra da ne postoji jedan jedinstven oblik šaljive priče, nego da je reč o različitim književnim vrstama koje su date na humoristički način: šaljivim bajkama, šaljivim legendama, šaljivim novelama i sl. Po njegovom mišljenju, kod
o nekakvoj formalnoj samostalnosti šale. Tako, švajcarski folklorista M. Liti ( M. Luthi ) smatra da ne postoji jedan jedinstven oblik šaljive priče, nego da je reč o različitim književnim vrstama koje su date na humoristički način: šaljivim bajkama, šaljivim legendama, šaljivim novelama i sl. Po njegovom mišljenju, kod narativnih žanrova humor ima atributivnu funkciju, što znači da to nije element strukture kojim se uslovljava organizacija samog teksta. [ 13 ] Joles se nije pozabavio razradom stilskih i formalnih osobina arhetipskih žanrova do detalja. Zbog globalnog, sintetičkog pogleda na problem, zadovoljio se obrazlaganjem osnovne ideje-vodilje, dajući primat psihološkim i intelektualnim mehanizmima koji su deo aparata ljudske svesti. No, bez obzira na metafizičku uopštenost aspekta i na nedostatak potrebne logičke preciznosti u toku njegovog izlaganja, on je izvršio presudni uticaj na sve buduće naučnike
kratkih šaljivih vrsta. Na teoretskim postavkama posve sličnim njegovim, mnogi teoretičari književnosti izgradili su kasnije svoje teorije kratkih šaljivih formi . Joles , Solar je ove žanrove stavio u kategoriju jednostavnih oblika, u istu grupu s mitom, legendom, bajkom, sagom, zagonetkom i poslovicom. Po njegovom mišljenju, jednostavne oblike samosvojnim čini pre svega tema, potom strukturne odlike, a onda i osobeni stav prema životnoj realnosti: Svi jednostavni oblici mogu se shvatiti kao jezične tvorevine koje zahvaćaju, oblikuju i izražavaju određenu životnu pojavu. Zbog svoje čvrste jezične organizacije i
and Ethnic Genres, u Folklore Genres ...; Isti, The Concept of Genre in Folklore, Studia Fennica 20, 1976, 30 - 43. Joles izvodi iz istih tih žanrova, što znači da je posredi tautologija - zatvoreni krug rezonovanja. Prvo što Joles čini je da aktuelne žanrove suštinski svodi na intelekt, tako što postulira prisustvo određenih kategorija; zatim sugerira direktnu korelaciju, to jest kauzalnu i generativnu vezu između svog hipotetičkog sistema i živih folklornih žanrova. Videti: Analytical Categories and Ethnic Genres ..., 223.
, 30 - 43. Joles čini je da aktuelne žanrove suštinski svodi na intelekt, tako što postulira prisustvo određenih kategorija; zatim sugerira direktnu korelaciju, to jest kauzalnu i generativnu vezu između svog hipotetičkog sistema i živih folklornih žanrova. Videti: Analytical Categories and Ethnic Genres ..., 223.
polovini veka je filološka kritika. Ta se kritika razvila iz Vukove jezičke reforme, u analizi i oceni dela polazila je isključivo od jezika, a njen je najveći doprinos u proučavanju starije, naročito srednjovekovne književnosti ( Đura Daničić, Stojan Novaković i dr. ). Romantičarska kritika, koja se razvija uporedo s njom, pokazivala je više osećanja za savremenu književnost, za pojedinačno delo, za ličnost pisca ( Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Đorđe Andrejević Joles , Laza Kostić, Kosta Ruvarac ) .
bild. I Turbo ima svoj forum gde šalješ SMS i oni ga objave. Eno videćeš moje poruke tamo, samo u zadnje vreme sam zaboravio da im pišem hehe Joles ¶
ANDREJEVIĆ JOVAN medicinar 1833 - 1864. U to vreme, kao izbeglica iz Hrvatske predavao je u Oseku ( Osjeku ) na tamošnjem Medicinskom fakultetu hirurgiju lica i vilica on ni o Novom Sadu mnogo nije znao, te poče da se raspituje kod prisutnih, ko li beše taj medicinar. Niko da mu odgovori . Joles , što na mađarskom znači: biće dobro. Ta spomen ploča ugrađena je ne bez razloga. Još kao student Joles otkriva da se žuč ne stvara u krvi, kako se do tada verovalo, već da to čine ćelije jetre. U to doba anatomija, fiziologija i mikroanatomija, današnja histologija, su jedan predmet, pod rukovodstvom čuvenog profesora Ernesta Brikea, koji je uočio mladog, pametnog i naočitog Srbina i omogućio mu, još kao studentu, rad na institutu. Na preporuku Brikea Bečka akademija nauka
) na tamošnjem Medicinskom fakultetu hirurgiju lica i vilica on ni o Novom Sadu mnogo nije znao, te poče da se raspituje kod prisutnih, ko li beše taj medicinar. Niko da mu odgovori . Joles otkriva da se žuč ne stvara u krvi, kako se do tada verovalo, već da to čine ćelije jetre. U to doba anatomija, fiziologija i mikroanatomija, današnja histologija, su jedan predmet, pod rukovodstvom čuvenog profesora Ernesta Brikea, koji je uočio mladog, pametnog i naočitog Srbina i omogućio mu, još kao studentu, rad na institutu. Na preporuku Brikea Bečka akademija nauka, u svom časopisu, objavljuje Andrejevićev rad pod naslovom Uber den feniren Bau der Leber ( O finoj
, otisnuvši se u gluvu provinciju, u Novi Sad. Nekoliko ( čudom ) sačuvanih profesorovih pisama, upućenih dr Andrejeviću, svedoči da je njihova prepiska bila mnogo obimnija, redovna i srdačna . Joles nije bio samo i samo lekar .
još kao sedmoškolcu ( učeniku sedmog razreda gimnazije u Temišvaru ) povereno da održi posmrtno slovo dr Petru Jovanoviću, ranije direktoru Novosadske gimnazije, neko vreme i nadzorniku školstva u Srpskoj Vojvodini. Taj govor je sačuvan, pa 30 godina kasnije objavljen u novosadskom Javoru. U knjizi je dat bez izmena i u celini. Nije to puki nekrolog, to su i literatura i filosofija, te se taj govor danas smatra Andrejevićevim književnim prvencem. U Beču, tokom studija , Joles druguje s Jovanom Jovanovićem ( kasnije Zmajem ), Đurom Jakšićem, Đorđem Popovićem Daničarem ... Posećuje i Vuka Karadžića. Sluša od Vuka epske narodne pesme. U Beču je i uhapšen, ali je zahvaljujući brzoj intervenciji advokata, morao biti pušten. Nije sasvim poznato šta je bio stvarni motiv hapšenja, ali je poznat izgovor policije. Kod Joleta je nađena jedna Šekspirova drama na sasvim nepoznatom engleskom jeziku .