Valamskom bratstvu, gde je našao duhovnog oca, arhimandrita Pankratija. Rukopoložen je za jerođakona i jeromonaha 1994. i 1995. g. u manastiru Svetog Tihona u Saut Kananu , i uzeo ime Jona.
ovozemaljskog života od Lelića, preko Ohrida, Žiče, Ljubostinje, Vojilovice, Dahaua, do manastira Svetog Save u Libertvilu i Svetotihonovskog manastira u Južnom Kananu . Osvedočena stradanja su ga uvek i samo vraćala Hristu, pa i podneseno ispovedništvo za Hrista u Dahauu, gde je telom bio u ovozemaljskom paklu, ali je duhom u
u otadžbinu, smatrajući da će narodu više pomoći u emigraciji. "Kada kuća gori, požar se gasi spolja ", često je govorio. Umro je u ruskom manastiru svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji (SAD), a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored manastira svetog Save u Libertvilu. Mošti su mu prenesene u zavičaj 1991. Dela: "Religija
srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertvilu, u njujorškoj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u Džordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu , u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Upokojio se mirno u Gospodu, rano u nedelju, na poklade 18 / 5. marta 1956. godine. Bio je ustao sa postelje i
Save u Libertivilu, ali je najviše živeo u ruskoj sredini, kao predavač u Akademiji sv. Vladimira u Njujorku, Bogosloviji sv. Trojice u Džordanvilu, Sv. Tihona u Saut Kananu (Pensilvanija, gde je i umro 5. (18) marta 1956. Bio je sahranjen pokraj srpskog manastira Sv. Save u Libertivilu ", "a 1991. godine prenet je u svoj rodni Lelić.
i Maršal koledžu u Lankasteru, a 1989. g. se iz Episkopalne crkve obratio u Pravoslavlje, a na jesen iste godine upisao je Bogoslovski fakultet svetog Tihona u Saut Kananu . Godinu dana kasnije stupio je u monašku obitelj manastira svetog Tihona. Diplomirao je 1993. i ostao na fakultetu kao predavač, da bi 1995. primio monaški postrig sa
ne postanu mrzost ove dve fizičke visine, na kojima je urezano najveće poniženje Njega, Boga i Tvorca tih visina? Najviše visine ljudske, najniže poniženje Božje. I u Kananu kao i svuda neznabošci su trčali na fizičke, prirodne visine, da služe idolima svojim. Na njih se ugledao i sablažnjeni Izrailj. Zato su svi proroci levali pretnje
i zlatni sa OI u Pekingu nalazi rešenje za Dmitry Gerasimenka. U prvom kolu repasaža u meču za bronzano odličje, srpski judista nije dao ni malo prostora za manevar Kananu Nagiyevu iz Azerbejdžana. Iponom efektno Gerasimenko dodaje još jedno bronzano odličje sa Svetskih kupova.
. Kao da je slutio svoju skoru smrt, onako kako je to opevao još u Molitvama na jezeru: Kananu , Pensilvanija, na čijoj bogosloviji je predavao. Na vest o njegovoj smrti u svim srpskim krajevima zvonila su zvona na mnogim crkvama i manastirima, služeni
XI do IX veka snizi za skoro celo stoleće. Polazeći od odbacivanja Albright / Alt-ove paradigme prema kojoj je Filistejce naselio Ramzes III u svoja utvrđenja u južnom Kananu oko 1175. godine stare ere, a samim tim i ističući potrebu za mlađim datovanjem filistejskog grnčarstva, kao i drugačiju interpretaciju nekoliko ključnih
izraelićanske države (vidi Finkelstein 1999, 38 i dalje). Prema Finkelsteinu, filistejski slojevi su uspostavljeni nakon kolapsa egipatske vladavine u južnom Kananu , zbog čega ih treba datovati u kasni XII vek p. n. e. Ovu interpretaciju Finkelstein predlaže iz predhodno sprovedene analize o nemešanju i kontrastu filistejskog