nedostatak sveti o drugima čini njegove pripadnike prilično naivnim i veoma otvorenim, u čemu leži šarm pripadnika ovog znaka, pa nalazimo detinjastu veru jednog Kandida , da će sve na kraju ispasti najbolje moguće, neodoljivom i prosto zaraznom za nas ostale. Mesto gde ovaj znak može da se reflektuje to je znak koji stoji u suprotnosti sa
Beogradska trilogija (Dušan), Molijer, još jedan život (Buton), "Italijanska noć" (Alfons), Hamlet (Polonije), Brod za lutke (tata meda), Na dnu (Glumac), Kandid (Panglos), a u Beogradskom dramskom pozorištu igrao u predstavi Pandorina kutija (Andrija).
ke se normaliz u j u, a z e mlja kr e ne p u te m k o j i o d s t udi j e izvodljivosti, pr e ko spo r a zu m a o s t abil i z a ci j i i prid r už i va nj u i dob i j a nja s t a tu s a države kandid a ta za pri j em, v o di do p unopr a v no g članst va u Evropsko j u n ij i.
, u skladu sa sopstvenom tradicijom, počiva visoka zgrada duha, stila i ukusa zvana Jugoslovensko dramsko pozorište. Kandid ili Optimizam predstavlja rediteljsku adaptaciju istoimenog Volterovog romana. Ona je nastala na osnovu dramatizacije Jana Čiviša, Alene Vostre i Jaroslava
balon i da pokaže kakva je stvarnost. Danas je iluzija ukinuta. I ne samo iluzija nego i sistem vrednosti. Bez sistema vrednosti sve nam u životu izgleda crno ili sivo. Kandid pokušava da nađe svetlu tačku. Tu potragu za svetlom tačkom možemo nazvati iluzijom. Potraga za svetlom tačkom u žitvotu, makar da se ona zvala i iluzija, izuzetno je
su komentari na situacije. Delovalo mi je strašno moderno i zabavno. Hteo sam po svaku cenu da radim optimističan i svetao tekst i neko mi se logično zalepila ideja o Kandidu . Hteo sam da proverim koliko danas u nama još postoji želja za optimizmom. Koliko smo ubili u sebi svaku nadu za to da je ovaj svet najbolji od svih svetova. Čovek uvek za
koliko danas u nama još postoji želja za optimizmom. Koliko smo ubili u sebi svaku nadu za to da je ovaj svet najbolji od svih svetova. Čovek uvek za nečim žudi, kaze Kandid Bogu kada ga sretne u večnom gradu El Doradu. Ta žudnja je ono sto nas drži da stojimo ispravno i što nam ne da da padnemo. Odmah posle predstave sam morao otputovati u Grac
da mu maše i još da na sceni vidi glumca kojeg je videla negde na reklami i da im on odmah kaže nesto smešno. Aleksandar POPOVSKI - Ana ISAKOVIĆ, E-novine, 7. februar 2009. Kandid govori o optimizmu kao filozofskoj ideji i životnom stavu. Zašto radite Kandida u Beogradu? Nekad davno, kada su svi ulepšavali svet oko nas, teatar je imao potrebu da
Danas je svet oko nas surovo realističan i čini mi se da je potreba da u teatru stvorimo neku bolju i lepšu stvarnost nužna i subverzivna. Insistirao sam da ostane naslov Kandid ili optimizam, jer danas optimizam retko srećemo u našim životima. Prezreli smo ga, jer nema upotrebnu vrednost, jer sve što živimo mora da se preračuna u evre. U
, jer danas optimizam retko srećemo u našim životima. Prezreli smo ga, jer nema upotrebnu vrednost, jer sve što živimo mora da se preračuna u evre. U jednom trenutku Kandid sreće crnca koji nema jednu ruku i jednu nogu. I uzvikuje: O Panglose, zar je ovaj svet najbolji mogući? Moram se odreći svog optimizma. A crnac ga upita šta je to
koji nema jednu ruku i jednu nogu. I uzvikuje: O Panglose, zar je ovaj svet najbolji mogući? Moram se odreći svog optimizma. A crnac ga upita šta je to optimizam. Na to Kandid odgovara: Optimizam je kad neko ima strast da veruje da je nešto dobro, a sam zna da nije. To je presudilo da radim Kandida. Kada sam devedesetih godina 20. veka putovao u
sa ovog podneblja. U jednom trenutku mi je bilo muka da se predstavljam kao simbol za pesimizam, mrak, rat... Optimizam, to sam ja Kandid je dobra budala koju zli i prepredeni varaju. Da li i Vi mislite tako? Kada sam čitao delo pomislio sam da je Kandid budala, jer je predstavljen kao naivčina koju svi
, to sam ja Kandid budala, jer je predstavljen kao naivčina koju svi varaju i muče. Onda sam pomislio: Zašto svi drugi ne bi bili budale koje pogrešno gledaju na svet, odnosno da je Kandid
Kandid budala, jer je predstavljen kao naivčina koju svi varaju i muče. Onda sam pomislio: Zašto svi drugi ne bi bili budale koje pogrešno gledaju na svet, odnosno da je Kandid neko ko gleda ispravno? Granice nemogućeg je teško povući sve do trenutka dok se nešto ne desi. Kada se to desi, onda ga prihvatamo. Slično kao sa bubašvabama: samo se
smo uzbudljivu priču koju bi svako od nas da proživi. Makar samo na sceni. Kandid stari. Zašto? Zato što mislim da je Kandid priča o našem životu. Kad si mlad i kad kreneš iz tog zamka, iz tog raja iz koga te izbace zbog pogrešnog poljupca, kreneš sa