linijama, dlačice na nogama su pepeo, koža se suši, komadi ljušte, otpadaju, krici su šuplje zvono, meso sagoreva, kosti, kolena, butine, bešika i čmar se otvaraju u belo usijanje koje, slep, ne može da vidi sprženih očiju, veze sagorevaju i truplo će pasti u žar, pepeo beo Kanok priča .
ga, on je izranjao i vrištao i otimao se, al uzalud, poklopili su ga. Posle smo ispraznili bazen, al ništa od njega nije ostalo. Usisali su ga. Ni ekser od cipela. Neki pričaju da su ga našli i rasekli, a tela su mu ušla u oko i mozak, al to nije bilo onda kad sam ja bio tamo. Onda nije ostalo baš ništa. Al sve su glatko zataškali, isplatili neko osiguranje, sipali malo pepela od papira u urnu i gotovo. Gadna stvar. " Kanok sedi, žvaće protezu potopljenu u pivo i priča .
ga ne drže. Ivica je varljiva. Na kraju uspeva da sedne, ispruži se . Kanoka sa izbledelim, ispranim prstima, Bika koja leži pod tušem, Jude kojemu su se otvorile rane raspetog, Zmije sa crnim očima iza prozora, Mlona koji leži i nabraja imena pred San, Simona koga niko nije video i koji sanja belo, Tela koja plutaju, Žena koju ne viđa, Konopca koji ga vezuje, Ruku koje ga žrtvuju, Noža koji ... Tehničara koji ukopava prste u njegovu glavu i nema imena .
¶ Kanok , "samo čista rana, bela kost. Pružio je ruku a tela su se povlačila u vodu. On gurne još dublje, pred raširenim prstima prazno a onda nešto poljubi ruku sve do iznad lakta, toplo i čvrsto, on trgne, ali samo čista rana je ostala. Krv jurne u mlazu. I šta? Da bude još jedan bogalj? Da ga pokupe smrznutog, isečenog od neke bande maloletnika? Ni za zdrave nema posla. Potpisao je za laboratoriju. Izlečili su ga, hranili a posle je i na njega