, Malom Radojici, Karađorđu, Gavrilu Principu, Kralju Petru i albanskoj epopeji, vojvodama srpstva, hrabrim kaplarima , o Nikoli Tesli i Pupinu, malim junacima Sirogijna i malim Buhama. Rasli smo na pesmama sremskih junaka koji ako su
stanica u Skoplju, ispunjene su masom sveta koja je došla da isprati đake. Suze naviru na oči svima, sem đacima kaplarima , koji gazeći po cveću odlaze u smrt. I dok narod i na usputnim stanicama dočekuje voz tugujući i plačući što ispraća u
bio rastanak za svagda od svoje rodbine, poznanika, prijatelja i svojih devojaka. Svima naviru suze na oči, sem đacima kaplarima koji odlaze u smrt. U Skoplju je tada bilo i mnogo izbeglica iz Severne Srbije. Posle ukrcavanja u furgone, zaglušujući
prošlosti biti smislene jedinice kojima se može dalje (Sartori, 2001: 273). Uprkos svim ovim umjesnim rezervama o kaplarima u velikoj državi koji u maloj postaju maršali, o spasavanju konverzijom i patuljastim državicama koje nisu ekonomski