brzo napisa hartiju i posla mladencima, da ih on ne može danas venčati. Jula nije o tom znala. klepala na hrišćanskim crkvama objavila večernju / jer se pod Turcima nije smelo zvoniti u zvona /, a hodže na džamijama
kolenopreklonjenja, psalmonjenija, podizanja ruku k Bogu, sa ustremljenošću vascelog uma k Bogu, produžavala do klepala za jutarnje bogosluženje; pri prvom klepanju za jutarnje bogosluženje on je već prvi stajao kod crkvenih vrata;
oltara, koji predstavlja Hristov grob, iznosi plaštanica. klepala , obilaze oko crkve, što simbolično predstavlja hristovu sahranu. Plaštanica se potom polaže ispred oltara, a
jezik. klepala i vernici su se sabirali na sluzbu Bozju.
obrednost koledarskog ili kraljičkog obreda, pretvorilo u svojevrsnu signalnu spravu. Sećanje na obrednu funkciju klepala (instrument koji čini daska o koju se udara drvenim čekićem) iščezlo je, ali upotreba u crkvenoj službi gde se javlja
podignutu crkvu. klepala . Postojale su tri vrste klepala: veliko i malo drveno klepalo, i agiosidiron (σιδηρον), gvozdeno klepalo koje je
¶ klepala : veliko i malo drveno klepalo, i agiosidiron (σιδηρον), gvozdeno klepalo koje je pravljeno u vidu savijene, poput
se udaralo čekićem ili palicom. Postojalo je i kameno klepalo. Međutim, i nakon uvođenja zvona ponegde su sačuvana i klepala , koja se koriste u određenim slučajevima, posebno u postu i na Strasnu sedmicu. Crkve obično imaju nekoliko zvona,
Marjanović. klepala pohranjeni su u novoj crkvi Presvete Bogorodice podignutoj 1926. godine.
puta, stigao je Toma pred teška gvozdena vrata manastira. Bilo je kasno popodne. U tišini šume već je odavno čuo zvuk klepala i zvona što su zvonila za večernje. Kad je udario na teška gvozdena vrata, jedan mršavi šezdesetogodišnji monah polako
muškarac ili žena, sa crkvenog tavana čule su se klepale, i neće mi sad neko reći kako se moglo i bez njih? Znalo se i bez klepala koji je svetac, ali su one bile deo praznične radosti U Austriji nisam video nijedan sat, crkveni ili gradski, da ne radi
sva bratija raziđu po svojim kelijama, poslednji izađe iz crkve. Jednom izišavši tako iz crkve, on sede ispod crkvenog klepala želeći da se malo odmori, jer mu kelija beše daleko od crkve. I gle, vidi on ogromnu rulju gde nailazi od manastirske
da se gnevi na koga. A govoraše i to, da je svako veče, stavši u keliji na molitvu, čitao i pevao psaltir sve do klepanja klepala za polunoćno bogosluženje. Zaželevši da vodi još strožiji život, prepodobni Kirijak u svojoj sedamdesetoj godini
čitao katizme, zatim Sveto Pismo i Žitija svetih. Posle toga laćao se ručnog rada: prepisivao sveštene knjige. Na zvuk klepala , odmah je odlazio u crkvu, i pažljivo pratio bogosluženje; za vreme svete liturgije on je sa suzama, sav goreći
i izučavao Sveto Pismo, sve tako do ponoći; onda bi prilegao da se malo odmori; i u jedan sat posle ponoći on je na zvuk klepala ustajao i odlazio na jutarnje slavoslovljenje Boga sa ostalom bratijom. Po završetku jutarnjeg bogosluženja on se