": "Tamo daleko / Daleko od mora / Tamo je selo moje / Tamo je Srbija /... Bez otadžbine / Na Krfu živeh ja / Ali sam uvek klic ' o: / Živela Srbija ". Petrovićeva verzija "Zastavnikovićevih stihova" izostavlja iz prvobitnog teksta za koji je
ga gleda, najednom se nekako prometne. Pokaže se da to i nije stijenje, no kuće, ulice, grad. U jedan mah, izroni grad, klic , iznjedri nenadano, kao iz zemlje iznikao. On se i pokazuje pravo iz zemlje. Sve se taden pokaže. Prostrani trgovi,
uč e nja. P o o v o m uč e nju č o v e k s e rađa slab i n e m o ćan t e l o m i duh o m, a duh sam o n o si sa s o b o m klic e sp o s o bn o sti, k oje ć e s e vaspitavati, nastav o m i nauk o m razviti, p o dići i usavršiti. B e z nauk e bi č o v e k o sta o glup i