, ali smrtnika koji može biti srećan u postojanju, pomiren, u blagosti, sa svetom, dok ga gleda rasanjenim okom. Klodove slike uspostavljaju ovakvog posmatrača. Bez obzira na to što su "fabule" pojedinih slika same po sebi pune dramatike,
i odbacivanje stvarnog sveta, koji, već prema sopstvenom prethodnom iskustvu, posmatrač u sebi nosi. Naprotiv, Klodove " idile "deluju upravo svojom" metafizičkom dimenzijom ", do koje je, eto, Gete toliko držao, kao nenametljiva, ali
čoveka. Pokret je tu pokret između neba i zemlje, on je određen prizemljenjem visine i otvaranjem daljine. Drugi "deo " Klodove tajne je u tome kako daljinu učiniti prisnom, kako, štaviše, ono blisko i najbliže učiniti prisnim zahvaljujući
, koje se vide, posmatrača upravo prisiljavaju da se posveti pre svega tome. No, nije to najvažnije. Ono što je za ovakve Klodove slike bitno nije da se pažnja odvrati od pravog smisla njihove "fabule" ili da se razveje nekim sporednim senzacijama,
Kloda Lorena su primer koji upućuje u pravcu različitom od onog koji označava Šiler kada govori o poeziji. Doduše, Klodove slike možda i ublažuju i mogu, uzme li se to cum grano salis, služiti i kao lek - lepota je svakako u nekoj, mada nedovoljno
daljinom, koja je, tako, takođe "tu ": blizina se širi u otvoreno prostranstvo, ono se iz dubine prostora približava. Klodove pastorale pokazuju da je lepo biti "tu" upravo zato što se pogledom može dosegnuti i ono što je "tamo ", a slutnjom,
više od preživljavanja do sledećeg dana, lepši je, bolji i bliži sreći. Klodove umetnosti, to ne može a da ne osnaži eros koji bi da se, i izvan svake umetnosti, pozitivno susretne sa svetom i pozabavi
, posmatrač se ne oseća manjim pred veličanstvenim vidicima, nego upravo većim sa velikog Da koje deluje u njemu. Klodove slike nisu nikakva "polemika" sa stanovištem da se sreća života koji se nastavlja ostvaruje u nesreći kao medijumu tog
u kojima je saglasje svih elemenata bitnih za semantizam slike prevashodna odlika. Posebno treba izdvojiti čuvene Klodove slike pristaništa, koje su ga posebno preporučile aristokratskoj publici njegovog vremena. Te velelepne luke,