arheolozi. Nije međutim, sporno da je trajanje komanske kulture ograničeno na otprilike jedan vijek,
je ukazivano na porijeklo pojedinih predmeta komanske kulture, osobito keramike i nakita, iz zemalja
nasljeđa što je i glavno obilježje komanske kulture. Karakterišući još uže komansku
prihvataju Popovićevu globalnu ocjenu komanske kulture, ali je i razrađuju izvan striktnog
domena materijalne kulture. Tražeći u nakitu komanske kulture "nove ciljeve" - otkrivanje metodom
o porijeklu, stilu i hronologiji nakita komanske kulture donosi još jednu novinu u metodama
. Povod je već navedena opšta karakteristika komanske kulture kao romano-protovizantijske, kojoj
Francuske. Dok se to grosso modo opredjeljenje komanske kulture može prihvatiti, čini mi se da u
novom vatrom i svjetlošću - do prostora komanske kulture - i time postali autohtoni elemenat
oblika i tipova pandantifa na prostoru komanske kulture - da li prilikom susreta doseljenika s
i četvrtog, iz XI-XII vijeka, sve to on, uz nalaz komanske kulture u Mijelama kod Vira, za koji kaže da je
, što će biti karakteristika i privjesaka komanske kulture iz ranog srednjeg vijeka.