slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "konavle".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
gost Supernatural Zelene pijace ove godine je Kinookus slowfood pokret iz Hrvatske koji će predstaviti: stonsku so, maslinovo ulje iz Dubrovacke regije, Konavle i Pelješko vino.
negde u blizini Dubrovnika. Tako se došlo do zaključka da "je Ilirik, svakako, područje prema današnjoj Crnoj Gori i Albaniji. Na taj su način Hrvati u doseobi došli u Konavle " i tu su "nastavili živjeti s prije doseljenim Slovenima i drugim pridošlim plemenima ". [ 96, 399 - 403 ] Ovde je istina trostruko oštećena: prvo, po praksi da se Srbi
Srpstvo u Dubrovniku i njegovoj okolini, preduzete su mere u više pravaca. Glavno je bilo da se Dubrovnik napuni doseljenim Hrvatima. Naravno, tu se mislilo i na Konavle , kolevku srpske tradicije i srpskog jezika u ovom delu srpske zemlje. Paroh Grude, kao središnjeg mesta Konavala, Jozo Crnica, imao je da preobrazi Konavljane u
u prsa. Francuzi su se morali privremeno povući ka Vučjem Ždrijelu. Poginulo je više od 3000 Francuza, među kojima osam oficira. Crnogorci su (21. septembra) ušli u Konavle i popalili sva sela na koja su naišli, za osvetu za paljevine pred Novim. Mitropolit Petar Ije (24. septembra) ponovo zauzeo Debeli Brijeg. Kako je posle toga opasnost
, u Dubrovniku je hrvatsko ime nepoznato sve do sredine 19. veka kad, posle pada Napoleona, nova sila u tom delu Jadrana, Austrija, u Dubrovniku i njegovom zaleđu ( Konavle ) nalazi katolike koji se, gle čuda, osjećaju i izjašnjavaju kao Srbi.
u Konavlima sagrađen je sustav mlinica i stupa, koji se sastojao od osam mlinica za brašno, dvije mlinice za ulje i tri stupe. Kada je Dubrovačka Republika kupila Konavle , na rijeci su u gornjem toku zatečena četiri mlina. Nakon 1550. g. sagrađen je cjelokupni sustav donji mlinovi, koji se očuvao do danas.
, koja je, kako se pretpostavlja, bila namijenjena domaćem tržištu Konavle . Po drogu, sakrivenu u grmlju u zapakovanu u putne torbe, došla su četvorica Albanaca u automobilu albanskih registarskih oznaka.
nije bilo njihov isključivi cilj jer su kroz njega samo prolazili provaljujući sve do Kotora. Najjači njihov udar je bio u zimu 1349. godine kada su uspeli da prođu kroz Konavle sve do Cavtata. Svaka provala Bosanaca je išla preko onih teritorija koje je držao župan Altoman. On im se verovatno pokušavao suprotstaviti, ali za tako nešto su
njegovim slomom. Sanko se do tada uspeo na neki način izmiriti sa banom Tvrtkom (verovatno uz Dubrovačku pomoć) i onda uz njegovu podršku stavio je pod svoju vlast Konavle . To su bili postupci samo onih krupnijih velmoža za koje se zna, ali nema sumnje da je mnoštvo sitnijih iskoristilo svoju priliku i od poniznih Altomanovićevih slugu
, pa je do kraja Sanko ponovo stupio u Tvrtkovu službu. Dobio je čak i neke odrede sa kojima je pustošio po županovim teritorijama, a vrhunac je bio kada je županu oteo Konavle . Razloga za osvetu prema Sanku imao je župan sasvim dovoljno. Pobednik Kosovske bitke, Vukašin Mrnjavčević bio je za župana u tome momentu nedostupan i suviše jak
određenu paniku koja je uz pomoć Dubrovačke propagande od župana odvratila mnoge. To je Altomanović osetio naročito kada je došao pod Klobuk, a kasnije u Trebinje i Konavle gde su mu njegovi ljudi otkazali poslušnost.
najveći deo županove oblasti ostao da se podeli između Lazara Hrebeljanovića i bana Tvrtka. U prvom momentu Tvrtka su preduhitrili Balšići zauzimajući Dračevicu, Konavle i Trebinje (1373.), ali samo za kratko jer su im se ovi krajevi odmetnuli i potčinili banu. Iako je igrao glavnu ulogu u ovoj celokupnoj akciji, Lazar Hrebeljanović se
svome savezniku već sasvim mirno sa strane prate šta se sve zbiva. Osetivši da je župan propao (u tom momentu on se još uvek branio iz Užica), oni mu uzimaju Dračevicu, Konavle i Trebinje, upravo sve one teritorije koje je u konačnoj podeli trebao da dobije ban Tvrtko. Zbog toga će veoma brzo da dođe do sukoba među njima. Naime, tokom 1377.
ban navodi se u jednoj povelji krajem februara 1377. godine. Konavle i Trebinje, iako su te teritorije trebale, nakon uništenja župana Altomanovića, da pripadnu Tvrtku. Negde u rano proleće 1375. godine počela su i vojna dejstva, a
mnogo ozbiljnije. Osim što je sa vojskom krenuo na Balšiće, uspeo je da podstakne pobunu u spornim župama što je bilo sasvim dovoljno da ove teritorije (Dračevica, Konavle i Trebinje) uđu u sastave Bosanske države. Đurađ Balšić je pokušao da uzvrati udarac, ali u tome ne uspeva. Za nove akcije nije imao više vremena jer već početkom 1379.