slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "korparića".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
i nepokretnosti; ostali su moto i pokretač Špirovog građenja zapleta i dramatike romana. Korparića su se smenjivale, menjali su se i okupatori, menjao se grad, flote i flotile su dolazile i odlazile, samo je uvek bivao
i plaćao joj služavku, koja je bila i domaćica, i kuvarica, i dadilja, i sve što je bilo potrebno. Uglavnom vodila je kuću Korparića .
osvajanju Herceg Novog od strane Svete lige, hiljadu pet stotina i trideset osme godine bio Fernanto Gonzaga. Korparića bila je mala. Zidana od kamena, na dva boja. U prvom, odnosno u prizemlju, bila je veli-ka šala, namijenjena za
pripit, jer se u tim prilikama iz Tamindžića kuće čula lupnjava, galama i psovke. Korparića i Tamindžića, na strani Palikućinoj, raslo je drvo badema, čija je samo jedna grana prelazila u Simovo imanje.
osjećao sladunjavu melanholiju. Korparića . Jovan je često izlazio iza Gornjega grada, obilazio radnike i davao svoje primjedbe. Prenosio Jošu, ako bi što zapelo
ga za sve nevolje i ratove. I još jedna interesantna stvar: od Sima Krpelja, pa do Sima VII, u svakoj drugoj gene-raciji Korparića bio je po jedan Simo, iako se o svom rodonačelniku nisu izjašnjavali sa posebno, pozitivnim emocijama.
Jovanovu izjavu, a ujak Jošo održao dugačku zdravicu punu lijepih želja za budući život mladenaca i punu kuću Korparića .
me kao živa vatra. Korparića pojavio pogrbljen starac, osamdesetogodišnjak, duge bijele brade i brkova požutjelih od duvana. Isto tako žuti od
II je pričao o svom ocu Jovanu, majci Đuli, o svojoj braći i sestrama i raspitivao se o njihovom potomstvu. Korparića bila je prepuna žitelja i svi su živjeli složno, kao Jovanova porodica od kada je Simo II napustio Herceg-Novi.
Korparić nije pričao o svom životu. Rekao samo da se vratio da umre u svojoj kući i da osim njih, druge svojte nema. Korparića živjeli su otac i stric Sima III, unuci Jovana Korparića sa svojim familijama, a i njihovi sinovi su, poput Sima III, već
da umre u svojoj kući i da osim njih, druge svojte nema. Korparića sa svojim familijama, a i njihovi sinovi su, poput Sima III, već bili oženjeni i imali djecu. Simu II oslobodili su malu
, svi su gledali prema cilju koji će pogoditi kugla, a ona je proletjela pokraj stuba i razmrskala drvenu tarabu između Korparića i Tamindžića kuće.
i pored svog načina života bio koristan član domaćinstva. Živio je skupa sa braćom i njihovim porodicama u malenoj kući Korparića iza Gornjega grada. Koristio je malu sobu iza šale, u koju niko od ostale čeljadi nije ulazio. Čak ni snaje, da bi je
sramote nisu pričali dalje, a naročito ne u Novome gdje su inače dolazili u trgovinu. Korparića dvorištu, Simo nije mnogo obraćao svoju pažnju. Znao je za sve događaje u vezi sa stubom u prošlosti porodice. Znao je i
rodbine u samom gradu i okolo njega, tako da do tada ni jednu noć u svom životu nije prespavao van porodične kuće Korparića . I preko dana je malo odlazio kod drugih.