slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "kosmološkim".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
geometrije koja podrazumeva« iscrtavanje na nebu »pomoću specijalnog štapa (litus) i projektovanja na zemlji. Sledećim postupkom je vršena orijentacija prema kosmološkim i prirodnim reperima. Na tlu se iscrtavao veliki krst u čijem preseku je bilo zamišljeno središte grada. Sagdo, osovina u pravcu sever-jug, u značenju »šarka (zmija)
scenario astronomi zovu Veliko rastrzanje (Big Rip). kosmološkim pogledima, ne radi se samo o jednom Velikom prasku nego o mnogo njih, koji nastaju u prethodnom prostor - vremenu koje je bilo u osnovi. Svaki kosmos nastao velikim
kosmološke koncepcije nastaju zapravo u zapadnoj eklisiologiji, i ti problemi su prisutni i danas kod zapadnih teologa. Aleksandrijska katihetska škola je svojim kosmološkim sistemima, na čelu sa Origenom, dala eklisiologiji potpuno novu dimenziju, različitu od one koju je utemeljio sveti Ignatije Bogonosac [ 55 ]. Po učenju sv. Ignatija
vremena vodila se polemika među astrofizičarima da li su u pitanju pojave koje se odigravaju unutar naše Galaksije ili potiču iz drugih galaksija, često na velikim, kosmološkim udaljenostima. Ovo drugo je bilo u saglasnosti sa gotovo savršenom izotropijom gama-bleskova na nebu oni dolaze podjednako iz svih pravaca. Međutim, u prilog prve
u prilog prve ideje (o njihovom lokalnom, tj. galaktičkom poreklu) govorio je proračun da bi energije oslobođene u bleskovima morale biti ogromne ako se oni nalaze na kosmološkim udaljenostima. Astronomi jednostavno nisu doskora imali posla sa toliko dramatičnim fenomena barem ne posle samog Velikog praska. Pobedu je, na kraju, odnelo
. kosmološkim stavovima. Nakon diskusije i testiranja novih filozofskih i naučnih pogleda Centar za Kosmološke Studije će svim sredstvima pomoći razvoj i verifikaciju
svite kojima odgovara gore pomenuta hijerarhija. Iako bi se angeologija pre mogla dovesti u vezu sa teologijom nego simbolima, treba podsetiti da se u tekstovima i kosmološkim prikazima. anđeli javljaju u nešto drugačijim oblicima. U ovoj ili onoj formi, anđeli se pojavljuju u velikim religijama kao poludivlja bića koja deluju kao vodiči
, Penrouz i Hoking su pretpostavljali da je pritisak svemira uvek mali i pozitivan. Ali šta ako su oni pogrešili? Upravo je to mogućnost koja se otvorila modernim kosmološkim teorijama prema kojima Veliki prasak uopšte nije početak ničega, rekao je kosmolog Aleks Vilenkin, direktor Instituta za kosmologiju pri Tafts univerzitetu,
da li se oko fotona mogu savijati prostor i vreme. kosmološkim teorijama, u ranom dobu univerzuma trajala je takozvana eksplozivna inflacija u kojoj su se dve tačke udaljavale međusobno pri velikim brzinama. Prirodi to polazi
ukazuje na duboke kulturološke uticaje koji je judeo-hrišćanska civilizacijska paradigma učinila na stvaranje i istorijat onoga što se danas naziva Standardnim kosmološkim modelom. Shvatanje koje je omogućilo pojavu savremene nauke, pre svega empirijskog načina mišljenja, ukorenjeno je u filozofskoj debati vodjenoj oko ontološkog
efekata (posebno u posmatračkoj astronomiji i kosmologiji). kosmološkim parametrima otkrivane su tokom čitavog XX veka. Teško je izbeći utisku da su relacije izmedju fundamentalnih konstanti fino podešene tako da je kosmos gostoljubiv
nagrada za fiziku. kosmološkim modelima, kao i razradu eksperimentalnog metoda BlackMax, kojim bi se na velikom hadronskom sudaraču LHC-CERN po prvi put mogli detektovati efekti kvantne
da je čovek pokušavao da odgonetne poreklo svemira. Pre nekih tri do četiri hiljade godina, Kinezi, Egipćani i Mesopotamci ostavili su pisane izveštaje o svojim kosmološkim mitovima.
, nažalost, preovlađuje) i još goreg naučnog novinarstva. Npr. autor navodi starost svemira kao 13,7 milijardi godina, sasvim u skladu sa tzv. novim standardnim kosmološkim modelom, izgrađenim nakon otkrića tamne energije 1998. godine koji je u knjizi skiciran. Takođe, on navodi sastav Sunčevog sistema u skladu sa najnovijim
i desubjektivizaciji pesničke slike u prvim manifestima signalizma (Poezija nauka), uz isticanje podudarnosti između ove eksplicitne poetike i pesničke prakse u kosmološkim poemama Planeta i Putovanje u Zvezdaliju. U drugom manifestu signalizma, prema Pavlovićevim ocenama, zaokružena su načela scijentizma i otvorene nove mogućnosti