, sela u srpskom Jadru, ima tako zvana smrdljiva bara. Onamošnji narod pripovijeda za neke dvije sestre, za Vidu i Koviljku ; prva sagradila grad Vidojevica, a druga grad Koviljaču, kod onoga blizu. Koviljača je zasuta u zemlju, te nekako
Crvene armije, dolazila bi samo uveče, radi spremanja večere. Jednoga dana najstariji oficir među njima, pitao je Koviljku , da li bi ona mogla da zameni Štafiku. Štafika treba da poseti drugaricu negde na frontu. Koviljka je prihvatila.
njega. Spasio je Koliševskog, ali je zbog laži dobio čuveno bugarsko tepanje. Staniša je sa suprugom Mirom imao ćerke Koviljku , Blagicu i Ljilju. Aleksadar Aca Četvrtina sa suprugom Radom Papudžikom imao je sina Ljubišu i Dragana. Familiju
meseca ", po tekstu Jovana Mijalkovića a u režiji Uroša Jovanovića. Mijalković je autor hit komedije "Kome dadomo Koviljku ' '. Reč je o komediji na pirotskom dijalektu. Radnja se odvija u Pirotu krajem šezdesetih godina prošlog veka. Prva
grkljan. Sahranjena je na groblju kod manastira Svete Trojice u Vozuću. (svedok 260 / 97). Koviljku su još:
se nalazi na mestu broj 134, a pored njegovog imena u zagradi je upisano kod m. Kovilj. ", što ukazuje na njegovu majku Koviljku . Odnosno, to dodatno objašnjenje očigledno služi kako bi se dostavljač lakše snašao jer se stan vodio na Vlahovićevu
¶ Koviljku , Vinku i Ilinku iz Milića u Republici Srpskoj. Srećan i nesvakidašnji susret dogodio se 18. februara u jednom
jednoj porodici na čuvanje. Koviljku , Vinku i Ilinku, da bi dugo čuvanu tajnu otkrila sinu tek na samrti 2005. godine. Jovan i sestre su se od tada raspitivali
imao i veće podgrađe. " Koviljku i Petru.
; sve može biti, mladost ludost, a krv je krv... Ovo nimalo ne bi milo gazda-Simi, nego mu zadade brige. Ta on bi za svoju Koviljku dao život i sve, ali za ponos i čast imena svoga on bi i rođeno čedo zaklao rukama svojim, pa ma mu srce prepuklo. Već je bilo
, a u očima je sijao roditeljski gnjev. I ne čekajući ni časa ode i uljeze u vrata babe Krune. Nadao se da će zateći svoju Koviljku , gdje se razgovara sa Krunom, ali niti Krune niti Koviljke. U svaki i najmanji budžak zavirivao je, ali nje nema te nema.
? Kao i sva deca, više sam volela pomfrit i riblje štapiće, nego spanać. Karfiol sam mrzela iz dna duše. Imala sam tetku Koviljku , kod koje kad dođeš nema ovo volim, ovo ne volim, već sve moraš da jedeš. Za stolom sam sedela po sat i po, ali nije bilo
. U njoj je osetio sve prepreke između njih koje su bile važnije od svih političkih i paso š kih nedaća. Koviljku kako zove sluškinju