i kao suradnik za scenski pokret u dramskim predstavama i na filmu, te kao koreograf u operi u u HNK Zagreb ( Kći pukovnije Krabuljni ples Mirjana ), HNK Split ( Manon Lescaut, Faust, Splitski akvarel, Macbeth ), HNK Rijeka ( La Gioconda, Judita ,
maštao, želeo i slutio da se u Beogradu osnuje festival ovakvog tipa. Popovićeve predstave Tajna veza, Ružičasta noć i Krabuljni ples mogle su se izvoditi u bilo kom prostoru, bilo u enterijeru iliti, pak, u eksterijeru ( od pozorišne sale do javne
), Kape dole ( 1968 ), Utva, ptica zlatokrila ( 1969 ), Druga vrata levo ( 1969 ), Uvek zeleno ( 1975 ), Tajna veza ( 1974 ) , Krabuljni ples ( 1975 ), Mrešćenje šarana ( 1984 ), Bela kafa ( 1990 ), Tamna je noć ( 1992 ) .