Kolonu). Mitsko i nasljedno nije dakle per se i nesvjesno. Nesvjesno se javlja tek na planu racionalnog. Sudbina obitelji kao njezino nesvjesno izbija tek na višestruko ambivalentnom sukobu Jokastine kćeri-i-unuke Antigone s ujakom Kreontom na položaju tiranina. Kreont nije samo personalizacija novog zakona polisa kojim on suspendira važenje običaja utemeljenih na vječnim zakonima bogova. To je samo vidljiva strana konflikta. Ono latentno na tome odnosu jest okolnost da
kralja Laja. Kreont prekida izravnu liniju vlasti Kadmovog roda, i to je ono što politički povezuje Antigonu s poginulim bratom Polinikom, koji je htio povratiti vlast u Tebi od brata Eteokla nakon što se ovaj urotio protiv njega s ujakom Kreontom . Na toj pozadini, ako Antigona nije suučesnica u borbi za vlast po izravnoj obiteljskoj liniji, svakako je svjesni akter naknadnog legitimirajućeg diskursa u kojem se teološko-etički poredak vrijednosti, božansko-prirodni zakon
bogato nagrađen. Zamolio je zato seljake da odu u Atinu i dovedu mu njihovog kralja Tezeja. Kreontom i prognao Polinika koji se na to pridružio Argejcima i pod zidine Tebe doveo veliku vojsku. Kreont i Polinik trudili su se da Edipa pridobiju svaki na svoju stranu, jer je prema proročanstvu iz Delfa bitku za Tebu trebalo da dobije onaj na
priliči, hoteći da telo ostane otkriveno, obeščašćeno, razoreno. Antigona deluje, ali šta je njeno delo? Ona sahranjuje svog brata, zapravo, sahranjuje ga dvaput, a drugi put stražari prijavljuju da su je videli. Kada se pojavi pred Kreontom , ona ponovo deluje, ovog puta verbalno, odbija da porekne da je ona počinila delo. Naime, to što ona odbija jeste lingvistička mogućnost razdvajanja od dela, ali ona ga ne potvrđuje na bilo kakav nedvosmisleno afirmativan način: ona ne
jedan vas, Jer ja ću sve učinit S božjom pomoću Il ' sretni ćemo izić ili ćemo past Kreontom otiđe u dvor, a svećenik s narodom u grad. Dolazi zbor.)
sina; Antigonu i Ismenu, Kreontom - svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali je on bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je
i savremena, dostojanstvena i tragična istovremeno, a pre svega, hrabra i svesna ispravnosti izabranog puta. Zna da mora umreti za pitanje dobra, ali to znanje joj ne donosi olakšanje. Čini je još usamljenijom. (...) U razgovoru sa Kreontom otkriva svu nezaštićenost, nezaštićena može da bude samo istina: ' Za ljubav, ne za mržnju, ja sam rođena '. Antigona Kolasinjske je velika po napetosti i skali odigranog tragizma ".