, (bez ijedne svetovne zgrade), svedoci pobožnosti i vere nekadašnjih hrišćanskih pokolenja. Tu na mestu zvanom Ksantos , udaljenom sat i po hoda od mora, po blagoslovu Atinskog arhiepiskopa Teoklita, Sveti Nektarije osnova manastir (
slučaju radi se o VIII veku pre Hrista, a o tome govori stari zakonik uklesan na obelisku iz grada Sirbina, današnjeg Ksantosa , koji se nalazi u maloj Aziju, u današnjoj Turskoj. Položaj današnjeg Ksantosa možete pogledati na ovoj mapi ».
obelisku iz grada Sirbina, današnjeg Ksantosa, koji se nalazi u maloj Aziju, u današnjoj Turskoj. Položaj današnjeg Ksantosa možete pogledati na ovoj mapi ».
iz žitija sv. Tšrila, tu je i pismo Likijskih Srba - Ličana Male Azije, na njihovoj steli iz Srba, nazvanoj od Grka: Ksantos Sgela. Tu su i lidijski liđanski spomenici, kao: Izginulim likijskim konjanicima, te Cippo di Perugia.
. skoro identično sa srpskom ćirilicom. Kakav bi ponos u svetlu svih saznanja, i ćiriličnog poistovećivanja " Ksantos stele "iz 2800. godine sa srpskom ćirilicom, doživeo Vuk Stefanović Karadžić, odbacpvan u svoje vreme. To je kod njega
od svih suvišnih poluglasova. koje će stotinak godina kasnije omogućiti dešifrovanje i prevod Vinčanskog pisma. Ksantos Stele i Povoja Zagrebačke Mumije Vuk Stefanović Karadžić pisao je svoj "Riječnik" osamdeset godnna pre nego je
je između 5500 - 3200. godine; zatim, početkom trećeg milenijuma: Ksantos Stela; pelaško i tračansko pismo - za očekivati je, bar jedan milenijum kasnije; rasensko, raščansko, etrursko pismo
sv. Braće iz devetog veka.1 Kako sve to uklopiti u činjenicu da se srpskom ćirilicom dešifruju: Vinčansko pismo, Ksantos Stela likijska, kao i lidijski tekst sa "Spomenika izginulim lidijskim konjanicima ", Cippo di Perugia, l Povoji
zadržala svoje posebno uređenje i svoje stare zakone. Imali su savez od 23 grada, među kojima je grad Sirbin (današnji Ksantos ) bio prestonica i najveći od gradova (1). Ličani su najpre bili poznati pod imenom Solimi, a zatim kao Termili po jednom
delove zapisa i sa drugih strana. Taj radni materijal je objavljen u zborniku Catena Mundi pod naslovom Obelisk iz Ksantosa Kamena knjiga zakona i običaja starih Srba (8), gde su iskazi prikazani u obliku odredbi zakonika, koje su grupisane
izvorni tekst (napola ruski), zapisan ćirilicom, bio vrlo zanimljiv za lingvističku analizu. Ksantos .
ćirilicom, bio vrlo zanimljiv za lingvističku analizu. Ksantos (grč. Ξανθος) u davnini najveći grad i središte Likije, zemlje na jugozapadu Male Azije. Uporedo sa svetilištem Leton
) u davnini najveći grad i središte Likije, zemlje na jugozapadu Male Azije. Uporedo sa svetilištem Leton ruševine Ksantosa unete su u UNESKO-v spisak spomenika svetskog kulturnog nasleđa. Osnovan je početkom prvog hiljaduleća pre naše ere.
Rusije). Kao što se vidi, otkriveno je malo reči, ali se iz njih može zaključiti da je grad SERBINA, isti i SIRBINA, isti i KSANTOS u Likiji iskonski ulazio u Jarovu Rusku.
je podsetio na to da je u doba antike postojao grad Serbina (tj. Srpski) u Likiji (Ljudeji), koji je potom dobio naziv Ksantos . Tamo i dan-danas stoji obelisk sa mešovitim natpisom na rusko-srpskom jeziku. Nažalost, sada je natpis nečitljiv