mislilaca kao što su Džon od Salzberija, Toma Akvinski, Dante Aligijeri, Marsilije Padovski, Viljem Okamski, Nikola Kuzanski . Poslednje poglavlje autor je naslovio Kraj srednjeg veka i rađa nje novog doba. Dr Milosavljević ovako opisuje
istoričari filosofije zabeležiše da Nikolaj iz Kuze beše prvi koji je upotrebio reč "apsolut" (lat. absolutus). Kuzanski u svome delu Docta ignorantia (Učeno neznanje) II 9 ovom rečju označava Boga kao ono Bezuslovno naspram onom
je bliži od mene samog. Moje biće zavisi od blizine Božje "(Ekhart, 129). Kuzanskom . Po njemu, saznanje (koje je relativno, složeno i konačno) nije kadro da pojmi istinu Boga (koja je jednostavna i
), kako on naziva apofatičku teologiju. Kuzanski je u mogućnosti da ponudi viđenje Božje skrivenosti i nedokučivosti od strane razuma. I središte i granica jesu Bog,
lepote. Idealni element se tako javlja kao odsjaj večnosti u prolaznim oblicima ljudskog stvaralaštva. Za Nikolu Kuzanskog lepota i dobrota idu zajedno. Božanske tvorevine se prizivaju iz ništavila da bi kontemplirale lepotu božanske
na kom studira sholastičku, antičku i arapsku filozofiju. Posebno snažan uticaj na Bruna izvršilo je učenje Nikole Kuzanskog , a preko filozofa Frane Petrića, profesora na platonskoj akademiji u Ferari, upoznaje se s neoplatonizmom i
(O uzroku, principu i jednom, O beskonačnosti, svemiru i svetovima i Večera na Pepelnicu). Inspirisan učenjem Nikole Kuzanskog , Bruno ide i dalje od Kopernika tako da miče i samo Sunce iz središta, izlažući teoriju o beskonačnosti svemira i
svemira i mnoštvu svetova. Osnovnu ideju dokaza može da ilustruje citat iz dela De docta ignorantia Nikole Kuzanskog : Putnik na kakvom brodu na dubokoj vodi, koji ne bi znao da voda teče, i koji ne bi video obalu, kako bi znao da se brod kreće
geocentrične slike konačnog Svemira morala je da sačeka renesansu i novi vek. Nemački naučnik i teolog, Nikola Kuzanski (1401 - 1464), bio je novovekovni rodonačelnik shvatanja da bi kosmos mogao biti beskonačan. Kao takav on ne bi imao
ne bi imao nikakav centar, već bi se radije svaka njegova tačka morala smatrati središnjom. Treba, međutim, istaći da Kuzanski kosmologiji i pitanju beskonačnosti nije prilazio sa naučne već sa teološke osnove, pa je, tako, beskonačnost
sisteme koriste Anselmo, Albert Veliki, Toma Akvinski (preko hiljadu puta citira Dionisija), Majstor Ekart, N. Kuzanski , M. Fičini, Luter. Zna se da je Eriugenin prevod zaslužan i za Danteovu inspraciju aeropagitskim spisima.
visoke sholastike (Tome i Bonaventure) do njenog zalaska u doba Bekona, Skota i Okama čiji je epilog u delu Nikole Kuzanskog . Posebna pažnja posvećuje se uslovima u kojima nastaje sholastika, motivima koji u njoj žive nasleđeni iz antičke
napisanog tj. da ih predstave kao hipotetičko viđenje stvari. Među onima kojima je to pošlo za rukom je kardinal Nikola Kuzanski (Nicolaus Cusanus, 1401 - 64), čovek vrlo širokih i smelih shvatanja za svoje vreme, rodonačelnik savremenog
za svoje vreme, rodonačelnik savremenog heliocentrizma, inače i sam visokog crkvenog zvanja. O drugim svetovima Kuzanski , između ostalog, piše u svom čuvenom delu O učenom neznanju, gde pokušava da svoje jeretičko viđenje objasni upravo
, preko Patandžalija i Šankare, do svetog Avgustina i svetog Tome Akvinskog, Dunsa Skota i Bonaventure, Nikole Kuzanskog i Kanta, Šelinga i Berđajeva) u mnogo su težem položaju od religioznih pesnika kada treba da definišu i objasne svoje