nas kafom i takođe nas ubeđuje u večnost ovih kućeraka koje su projektovali samouki rtanjski
razdanilo. Selo je bilo malo. Desetak skromnih kućeraka i isto toliko, ako ne i malo više brodica koje su
. Unutra u gradu ima svega oko trista tijesnih kućeraka , Fatihova džamija, anbarovi za pšenicu, dobar
moru zelenila tek prošarane dvoredom skromnih kućeraka kao niska bisera od pečene cigle pratio je to
kuće. Pune života. Mada viđao sam ja i malih kućeraka . Dobrodušnih i jednostavnih. Sa njima nikad
Vojvodina. Zbog tih naherenih trščanih kućeraka i čapljastih đermova u čarobno toplim, a setnim
kola u Lexus ili Hummer. Zamislite skok iz kućeraka sa zemljanim podovima i poljskim klozetom u
? Po legalizacijama nekih mesara, pekara, kućeraka , šupa, "poljskih" vecea i golubarnika na
i žena ceo dan sede bez posla ispred nedovršenih kućeraka , bez tračka nade u očima. Pored mene, slobodan
površina i modernih nebodera na mestu bivših kućeraka u poslednjih nekoliko godina već je utrošeno
se ona izdiže iznad niskih i nezgrapnih kućeraka sa svojih 40 - 50 odjeljenja, ograđena ogromnom
kućeraka živi nekoliko stotina Roma. U kućama nema vode,
. Tu se mogu videti i ostaci starih čobanskih kućeraka .
. Ono pripada otvorenim prozorima gradskih kućeraka , vlasnicima starih kapija, fasadama na kojima
okuže važne ljude, prostiru se hiljade crvenih kućeraka , nekih bučnih i veselih od dece u njima, nekih u