pokriše Egipćane i vojvode. lakomo strasno prejedanje. Više si cenila, dušo, izvore hananejsih mudraca nego vodu iz kamena, iz koga se kao čaša
deset para, pa zovnu: lakomo da vidi koliko je nakupio.
da mu skresa svoje mišljenje o njegovim idealima, ali spazi da u drugoj boci, pri dnu, još svetluca nešto prepečenice i lakomo je iskapi kao da se plaši da mu neko ne otme. Piće mu zavrti mozgom, prostruji kroz vene i, posle Dragana, sad i on krene
u krvi človječjoj, Ter, vajmeh, nije polja, ni brijega ni gore Otoka ni školja što uzdrži sve more, Nit je grad ni selo, lakomo posilje Gdi nije razvelo korenje i žilje, Kijem trudi i prudi i kojijem skončava Svaku vrst od ljudi što narav sazdava,
da prozbori koju reč sa podređenim oficirima. Posada je zbijala šale na njegov i račun pohlepnog kralja, monarha što lakomo poverova nepoznatom drvodelji iz Bostona. Fipsu se pak ledilo srce u grudima od susreta sa Karlom Drugim - sebe je već
, Izneverena revolucija, 5. oktobar 2000, s. 14) lakomo progutali. Bila je to jasna provokacija. U sledećih pola sata pali su različiti, i mogući i nemogući, predlozi bez
uvodi sankcije, bombarduje i komada Srbiju i srpski politički i kulturni prostor. Drugi narodi, bilo evropski koji su lakomo i lakomisleno pohrlili u EU (npr. Bugari i Rumuni), bilo vanevropski (Libijci, Iračani), danas takođe osećaju
kukicu, bacakala se po travi. Klen se okretao p gledao glupo. Kukicu je zagrizao veoma oprezno. Ali da li je zagrizao lakomo ili pažljivo to i nije tako bitno, jer su obe ležale na obali. Pade mu na pamet da treba da razmislimo pre no što zagrizemo.
punom najraznovrsnijih đakonija. lakomo da proždire hranu koja se nalazila pred njim, sve vreme se osvrćući kao da se nečega plaši. Iz vrta je dopirao poj
carevi zakon pogazili, nisu li se njihove sluge neverne carskom krvlju okupale, nije li se već turčilo sve što je plaho i lakomo ?
pise na vratima kabineta da moze da se polaze i 9.9. a ne samo 21.? lakomo iščekuju napisao je Franc Kafka u jednom od svojih pisama Mileni. Aveti su kao istina neuhvatljive, neobuzdane,
i zavisna fenomena. lakomo ", dajući odmah dve najčešće i najjače motivacije za identifikaciju sa "okupatorom" (klasičnim ili postmodernim).
nasesti i poverovati ali pošto je njih malo sigurno će pobediti oni koji razmišljaju preko novčanika a ne glavom pa će se lakomo prihvatiti da podrže ovu mućku uz neko lažno obećanje, kako već to uobičajeno ide. To su oni koje nije briga ni ako Srbija
Rim nije nestao. Još uvek je živ. Makar i na drugom mestu i drugom vremenu. Blešti kao što je bleštao. I mnogo više. Lakomo preživa svet onako kako je nekad preživao
. Naprotiv, osećali smo neko nisko zadovoljstvo, sramnu satisfakciju što je ukroćeno ovo preobilje u kome smo lakomo uživali, dok se nismo zasitili, da bismo se posle perfidno izvukli od odgovornosti za njega. A možda je u toj izdaji bilo