slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "leksemski".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
. leksemske ijekavizme koji su uz to vrlo često vezani za određene epske formule. Tako u ikavskoj pjesmi Ženidba Hrnjice Halila (
bila češća od skraćivanja zamjene jata - elidiranja. Vjerovatnije je da su ikavizmi u ijekavskim pjesmama upravo leksemski ikavizmi ( dite, vrime, bilog, divojka, Kuna 1978:2 ). Moguće je da ovi ikavizmi u usmenu epiku dopiru iz lirike. Sva tri
za ikavizme, samo se njihova frekvencija sve više smanjuje idući od zapada ka jugoistočnom tipu ( Jahić 1999:84 ) . Leksemski ikavizmi češći su u usmenoj lirici, gdje mogu, po tradiciji, funkcionirati kao poetizmi. Usmena je poezija, kao što je
) pisanoga jezika.383 leksemskih ikavizama sa zapadnijih ( jezički arhaičnijih zona ) u južnije i jugoistočnije i leksemskih ijekavizama sa
odvija proces prelaska leksemskih ikavizama sa zapadnijih ( jezički arhaičnijih zona ) u južnije i jugoistočnije i leksemskih ijekavizama sa jugoistoka prema sjeveru. ( Jahić 1999:95 ). Jedno od mogućih objašnjenja za sam proces nastajanja
ijekavizama sa jugoistoka prema sjeveru. ( Jahić 1999:95 ). Jedno od mogućih objašnjenja za sam proces nastajanja leksemskog ijekavizma trebalo bi tražiti u postojanju epskih formula građenih pomoću leksema takvog fonemskog sastava .
u istoj kolektivnoj funkciji kod nazalnih i heteroklitičnih osnova ( lat. ver, naše vesna i st. ind. vasantáh, sve do leksemskog minimuma ves - ). Iako ove arhaične crte protoslovenskog građenja osnova dopunjuju u glavnom tačnu Hirtovu opštu
, čija formula u Walde-Hoffmannovu Lat. et. Wörterbuch 86, pogrešno glasi aves -, jer inicijalski vokal ne pripada leksemskom minimumu. Taj vokalski prefiks, čije apofonske baze glase ā ō ē, javlja se i inače u protoslovenskom ( up. jablan ,
des noms en grec ancien 238 ) iz ove krupne činjenice ne izvlači potrebnu pouku, a kamo li da je objasni kako treba . Leksemski minimum ovog preterita dokumentovan je u etrurskom, čije balkanske srodnike zovu stručnjaci Pelazgima, a mi mislimo
jukioeiV proširenje istog tipa kao slov. buku, lid. baukoV i starobalk. bucur, a po svoj prilici i germ. baukna i da im je leksemski minimum pouzdano dokumentovan izrazima jaoV pijauskw kao i staroindiskim koradikalima. Interesantno je svakako
smemo trpati u jednu jedinu grupu kao što to čini Norden i to tim manje ako se u grupi - gno može raditi ne samo o nulskoj bazi leksemskog minimuma ĝen - ( genus ) nego i o minimumu qen - ( kainoV, kariV recens ). Stoga se ne može nikako prihvatiti Nordenovo
da nas na to upucuju i one dve navedene inversije odnosno metateze. Onoga ko ne pristaje na inverziju potsecamo da su leksemski minimumi dhergh - » drzati « i gherdh - » obuhvatiti « u tolikoj meri bliski po znacenju i po funkciji, da se kod njih bez
-, kako misle Walde-Pokorny, II, 52 ) » brz, nagao, lakomislen, vagus, vacillans, timidus « i plahovit » praeceps « . Leksemski minimum pelq - / pleq - » motati, gibati « javlja se u grc. pleco, lat. plecto i bez dentala duplex itd. kao i u staroind .
. corto » ograda « i grc. kyrtia » plot «, koja se vec i stoga mora uzeti u obzir sto se i kod nje javlja nazalizovan oblik leksemskog minimuma. To pokazuje nase krut ( od starijeg kronto - ). Onim strucnjacima koji zastupaju glediste o nekoj starijoj
pokazuje i u ovom slucaju smenu » lake « i » teske « baze ( isp. grc. kartallos ) govori za relativnu starinu neaspiratskog leksemskog minimuma a to znaci da je oblik gherdh - / ghrendh - histerogen. Ali i bez obzira na tu eventualnu istovetnost leksemskog