da tom pitanju nije posvećeno dovoljno pažnje pa sam našao za shodno da pišem na tu temu . Leontijeva u slavenofile. Zbog insistiranja na vizantijskom idealu i pravoslavlju, kao i suprotstavljanju zapadnjacima, uprkos njegovom neslaganju sa nekim od osnovnih postavki ranog slavenofilstva, često se na njega gleda kao na nastavljača iste misaone struje. Iako je bio izraziti anti-nacionalista, njegova odbojnost prema svemu za šta je sumnjao da bi moglo da nosi iole progresivne ideje odvela ga je u šovinističku mržnju prema Zapadu. "Biološke" teorije Danilevskog o
kada im izloži svoju veru u Hrista, njihova se srca razgoreše ljubavlju ka Hristu, i u tome času oblak svetao spusti se na Ipatija i Teodula, i iz oblaka pade rosa na njih. To sam Duh Božji krštavaše ove obraćene duše, a sveti Leontije u tom času izgovori reči: U ime Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha. Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani, naredi da ih bez poštede biju, a potom da im glave sekirom odseku. Tako skončaše ova dva duhovna čeda Leontijeva . Tada Adrijan naloži ljuta istjazanja na Leontija, no Leontije osta nepokolebljiv u veri svojoj svetoj. Celo mu telo ranama pokriše, no on se prilježno Bogu moljaše, da ga ne ostavi. Usred najljućih muka javi mu se angel Gospodnji i ohrabri ga i uteši. Najzad povališe mučenika po zemlji, i biše ga dotle dokle ne predade duh svoj Bogu. Stradanje sveti Leontija gledao je svojim očima neki kir Notarije, koji je to sve i zapisao na olovnim pločama, i ploče položio u grob mučenika .
im na to reče: Ja sam Leontije koga vi tražite; ja sam taj vojnik Isusa Hrista, po koga vas Adrijan posla da ga uhvatite. Tada tribun i Teodul pripadoše k nogama Leontiju, govoreći: Slugo Boga višnjega prosti nam greh naš, i pohitaj da umoliš za nas Boga tvog, da On i nas izbavi od idolopokloničkog bezbožja i od ljutog zvera Adrijana, jer i mi hoćemo da budemo hrišćani. - Zatim ispričaše Leontiju kako se bolesnom tribunu javi anđeo, i kako bolest bi prognana prizivanjem Boga Leontijeva . Čuvši to, sveti Leontije se obradova zbog sile Hristove i, prostrevši se krstoliko po zemlji pred Bogom, sa suzama se moljaše govoreći: Gospode Bože, Ti hoćeš da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje istine ( 1 Tm. 2, 4 ), pogledaj na nas u ovaj čas: Ti si učinio da meni sleduju ljudi koji su došli protiv mene; stoga Te molim: sačuvaj i mene, ovcu Tvoju, i njih sa mnom zajedno prosveti svetlošću milosrđa Tvog; izlij na njih blagodat Svetog Duha Tvog ;
svojim sinovima, Valeriju i Geziju, » Mojoj premiloj kćeri Atenaidi «, pisao je on u svome testamentu, » naređujem da se izbroje sto zlatnika. Da se provuče u životu, ona će imati dobru sreću radije bi preveli: ludu sreću, koja je iznad sreće svih ostalih žena «. Uzalud je Atenaida preklinjala braću da joj dadu njen deo očevine; ona je morala ostaviti porodični dom i potražiti sklonište kod jedne sestre njene majke, koja je odvede u Carigrad, gde je živela druga njena tetka , Leontijeva sestra. Te dve žene nagovoriše Atenaidu da u carskoj palati potraži zaštite protiv braće, i ona bude primljena u audienciju kod Avguste Pulherije. Atenaida je imala dvadeset godina. Bila je izvanredno lepa, dosta visoka, i divno skrojena; plava kovrdžava kosa uokvirivala joj je lice zračnim vencem i isticala sjaj njene bele kože; imala je lepe oči, umne i žive, koje su se skromno obarale, čist grčki nos, ljubak i otmen hod. Uz to je lepo govorila; ona je izvrsno izložila
isto toliko očarala svojim znanjem koliko i svojom lepotom . Leontijeva kći .