u Jerusalim, jer će ostati u Vavilonu sedamdeset godina. U dolini Totef, pod Jerusalimom, gde su Jevreji prinosili idolima decu na žrtvu, Jeremija je uzeo ceo lonac u ruke i razbio ga pred narodom proričući skoro sokrušenje carstva Judejskoga. Uskoro Vavilonci su zauzeli Jerusalim, cara Sedekiju ubili, grad opljačkali i razorili, a ogroman broj Jevreja posekli u dolini Totef na mestu gde su deca klana na žrtvu idolima, i gde je prorok razbio ovaj lonac. Jeremija je sa levitima uzme ćivot iz hrama i odneo ga na brdo Navat, gde je Mojsije umro, i tu ga skrio u jednu pešteru. Oganj iz hrama skrio je u jedan dubok bunar. Primoran je od nekih Jevreja da ide sa njima u Misir gde je proživeo četiri godine, i tada je od svojih sunarodnika kamenjem ubijen. Misircima je prorekao sokrušenje njihovih idola i dolazak u Misir Deve sa Mladencem. Postoji predanje, da je sam car Aleksandar Veliki posetio grob proroka Jeremije. Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino
i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi . Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše sinovi Izrailjevi .
, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i očisti ih Aron da bi bili čisti . Levitima za poslove njihove .
dajem u našljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka . Levitima u našljedstvo; toga radi rekoh za njih: među sinovima Izrailjevijem da nemaju našljedstva .
sinovi Izrailjevi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu . Levitima i kaži im: kad uzmete od sinova Izrailjevijeh desetak koji vam dadoh od njih za našljedstvo vaše, onda prinesite od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga .
od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga . Levitima kao dohodak od gumna i kao dohodak od kace .
vojsku i na sav zbor . Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji .
, s istoka Ainu, i neka ide dalje ta međa dokle dođe do mora Hinerota k istoku ; Levitima gradove, gdje će živjeti; i podgrađa oko gradova podajte im ,
Izrailjevijem govoreći: to je zemlja koju ćete dobiti u našljedstvo ždrijebom, za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. Levitima neka budu na tisuću lakata daleko od zidova gradskih unaokolo .
podajte im , Levitima odvojte šest gradova za utočište, da onamo uteče ko bi koga ubio; i osim njih podajte im četrdeset i dva grada .
budu na tisuću lakata daleko od zidova gradskih unaokolo . Levitima da bude četrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgrađem .
. Levitima .
ogromnim plenom iz razorenog i opljačkanog Jerusalima, Navuzardan po zapovesti cara Navuhodonosora postavi za upravitelja nad opustošenom Judejom Godoliju, sina onog Ahikama koji jednom beše izbavio proroka Jeremiju iz ruku ubica i koji beše izabrao za mesto svoga boravka ne Jerusalim već Mispu u blizini Jerusalima. Tamo sada ode propok Jeremija ka Godoliji, i nastani se u Mispi ( Jerem. 40, 5 - 6 ). Koristeći ce nastalim mirom, sveti Jeremija sa pobožnim sveštenicima i levitima uze Kovčeg Zaveta koji je on čuvao, i odnese ga preko Jordana na goru u zemlji Moavskoj, blizu Jerihona, sa koje je nekada prorok Mojsije video obećanu zemlju, i na kojoj je umro i bio pogreben ( 5 Mojs. 34 ). Na toj gori prorok Jeremija nađe pećinu, unese u nju Kovčeg Zaveta, pa ulaz u pećinu zazida ogromnom kamenom pločom. I tu ploču kao da zapečati napisavši na njoj ime Božje prstom svojim kao gvozdenim perom, jer tvrdi kamen pod pišućim prstom prorokovim postade mek kao vosak, pa
Isus Hristos ). I još reče prorok Božji, da Kovčeg ovaj niko neće moći izneti iz tog mesta, jedino Mojsije, prorok Bogovidac, i da tablice zaveta niko neće moći rasklopiti i pročitati, jedino ugodnik Božji Aron. U dan sveopšteg vaskrsenja izneće se Kovčeg Zaveta iz zapečaćene pećine, i postaviće se na Gori Sionu, i svi sveti sabraće se k njemu u očekivanju dolaska Gospoda koji će ih izbaviti od neprijatelja koji hoće da ih pobije. Dok je sveti Jeremija govorio to sveštenicima i levitima , oblak iznenada pokri zapečaćenu pećinu, i niko ne mogaše pročitati ime Božje, napisano na kamenu prstom Jeremijinim, niti raspoznati ili pronaći to mesto. Jer su neki od prisutnih želeli da raspoznadu to mesto i put k njemu, ali nikako nisu mogli. A prorok im reče u duhovnom ozarenju: Ovo će mesto biti nepoznato dok Gospod ne sabere ljude svoje i ne smiluje se na njih, i tada će im pokazati ovo mesto, i javiti svima slavu svoju na njemu, i oblak će ga osenjivati, kao što je to
pred Gospodom piše ovo: Posveti mi svakog prvenca, što god otvara matericu ( 2 Mojs. 13, 2 ). I opet: Prvenca između sinova svojih da daš meni ( 2 Mojs. 22, 29 ). A ovo bi zbog onog velikog dobročinstva Božjeg u Egiptu, kada pobi prvence egipatske a poštedi prvence izrailjske. Zato Izrailjci donošahu svoje prvence u hram, predajući ih Bogu kao Zakonom određeni danak. I opet ih otkupljivahu od Boga ustanovljenom cenom, koja se nazivaše otkupnim srebrom. I to se srebro davaše levitima Gospodnjim u hramu. O tome piše u Četvrtoj Mojsijevoj knjizi. A beše ustanovljena cena toga otkupa: pet svetih sikala hramovske mere. Svaki pak sikal vredeo je dvadeset dinara ( sr. 4. Mojs. 3, 47 - 51 ) .