ovijeh prvijeh (dalmatinskijeh) Hrvata naznačuju se: pored mora k jugu rijeka Cetina, k Hercegovini Imoski, a k Bosni Lijevno , rijeka Vrbas i grad Jajce, a stolice njihovijeh vladalaca bile su Biograd kod Zadra i Bihać više Trogira; za Panonske

dana vrše se sveobuhvatni sanacioni radovi na hramu Silaska Svetoga Duha na apostole u selu Vrbica, Opština Lijevno , kao i na parohijskoj kući. Odlukom Episkopa bihaćko-petrovačkog g. Hrizostoma crkva u Vrbici sa obnovljenim

Hercegom i Vladislavom. Ovog drugog je, za nagradu, učvrstio u red mađarskih barona i ustupio mu župe Uskoplje, Ramu i Lijevno sa svima granicama koje je preoteo od Turaka. Vladislav se opet obavezao Mađarima na vernu službu i savezništvo i

krvave rane i žestoke muke. To ja bježim, bježim, iako znam, ženo, da već nigdje nema đula i zumbula, da me čeka prokleto lijevno gdje u njemu bijeli se kula.

ovog sajta one čuvene rečenice Starca Vujadina "Oj sinovi moji sokolovi, vidite li onu bijelu kulu tamo vam je prokleto Lijevno tamo će nas biti i mučiti i vaditi naše oči čarne ". Neka njih tamo gde i jesu šta će oni Republici Srpskoj, neka oni puste iz

sakrio ličnost i značajno djelo nekada velikog prote Sundečića. Ali, zaborav nije pao samo na njega, nego na sveukupno Lijevno i doprinos plemenitih lijevljana istoriji, kulturi i dostojanstvu Srpskog naroda. Bila je to velika nepravda. A

Nican. Lijevno organizuju obilježavanje 100 godina od osnivanja Srpskog pjevačkog i tamburaškog društva Sundečić "u Livnu. Ovo

i nejake djece, staraca, starica i nemoćnih. Posebno treba naglasiti ustaške zločine genocida na području opština Lijevno , Bihać, Bosanska Krupa, Cazin, Velika Kladuša i Sanski Most. Ali ono što posebno užasava je činjenica da su se u zločinu

čelenka, Baš čelenka od dvanaest pera, Svako pero po litru zlata. "Kad su bili bijelu Lijevnu, Ugledaše prokleto Lijevno , Đe u njemu bijeli se kula; Tad govori stari Vujadine: "O sinovi, moji sokolovi, Vidite li proklijeto Lijevno, Đe u

prokleto Lijevno, Đe u njemu bijeli se kula; Tad govori stari Vujadine: "O sinovi, moji sokolovi, Vidite li proklijeto Lijevno , Đe u njemu bijeli se kula? Onđe e nas biti i mučiti: Prebijati i noge i ruke, I vaditi naše oči čarne. O sinovi, moji

, blago ostavljali; Ne odajte krčmarice mlade, Kod kojih smo rujno vino pili, Rujno vino pili u potaji. "Kad dođoše u Lijevno ravno, Metnuše ih Turci u tavnicu, Tavnovaše tri bijela dana, Dok su Turci vije ' vijeali Kako e ih biti i mučiti; Kad

Antun Knežević u svojoj knjizi "O carsko-otomanskim namjesnicima u Bosni" (Senj, 1887. g.) spominje dolazak u Bosnu ( Lijevno i Banju Luku), "vlaškog vladike" (1659. g.) i "patrijare" (1667. g.) iz Carigrada radi obraćanja rimokatolika u

knjige, koje su javnosti nepoznate. (Drag. Stranjković, "Pravda" br. 309 od 1929. g.). Lijevno (zapadna Bosna) ima u selu Carvici grob bosanskog velmože Milutina Marojevića iz 14. ili 15. stoljeća. Natpis je na

vezir, da će on odrediti mesto, gde će se naseliti Turci Užički i Sokolski. Ovi su Turci saznali da ih vlada oće naseliti u Lijevno i po nekim mestima blizu crnogorske granice. Oni izjavljuju da će ire sa ženama i decom poskakati u Drinu, nego ići tamo,

, zov zavičaja uvjek ih vraća u Potoke. Rezulat tog zova i tog vraćanja jeste i prelijepa crkva u izgradnji. Na putu za Lijevno , u Jasenove Potoke 12. aprila ove 2013. godine svratio je vladika Hrizostom kako bi pogledao što je do sada urađeno i dao