ta tvrdoglava mlada budala pre toga pogine, svet je osuđen na propast. Ponovo će otpočeti Rat Moći, samo bez Lijusa Terina i njegovih Stotinu sadrugova. A zatim će vladati oganj i mrak zauvek. Amirlin odjednom ućuta i
i pretvorio u čoveka, koji se osvrnu naokolo, kriveći nakratko usta od gađenja. Bio je nešto niži od Lijusa Terina i obučen sav u crno, izuzev snežnobele čipke na vratu i srme na podvrnutim sarama svojih čizama koje
nam je gost. Ilijena, gde si? Čovek u crnom razrogači oči i pogleda ka telu zlatokose žene, a onda ponovo u Lijusa Terina. Šai tan te uzeo, da li te je izopačenost već toliko stegla? To ime, Šai ... Lijus Terin se stresao i
, Lijuse Terine Ispružio je ruke i svetlost se zagasila kao da je senka prešla preko sunca. Bol je zaplamteo u Lijusu Terinu i on zavrišta. Bio je to vrisak koji je dolazio duboko iz njega, i nije mogao da se zaustavi. Vatra je
, i borićemo se sve dok vreme ne umre i Senka ne pobedi Završi povikom i podignutom pesnicom. Sada je bio red na Lijusa Terina da ustukne, dok mu je dah zastao od sjaja u Izdajnikovim očima. Lijus Terin položi Ilijenu pažljivo .
. Ne moja. Seti se i poznaj cenu suprotstavljanja Šai tanu Znoj iznenada kliznu niz prašnjavo i prljavo lice Lijusa Terina. Setio se. Bilo je to maglovito sećanje, nalik na san o snu, ali znao je da je to istina. Njegov urlik
s nebesa spalila bi i oslepela svako oko koje bi je ugledalo čak i na trenutak. Došla je s nebesa, sevnula kroz Lijusa Terina Telamona i zarila se u utrobu zemlje. Kamen se pretvarao u paru na njen dodir. Zemlja se tresla i
neba. Do samog neba. Vetar je napokon zamro. Zemlja se stišavala, i napokon je samo drhtavo mrmorila. Od Lijusa Terina Telamona nije ostalo ni traga. Tamo gde je on stajao, sada se dizala planina miljama ka nebu. Usijana