hrli. Tamo se ljubi, tamo se štipa. Tamo na snegu ili travi otisci đonova njegovih ostaće, i ujedi poljubaca na belu put, ljubovcu , na dolinu široku. Veruješ li, ili ne veruješ? Utapam svoje dve noge u čizme, kao telo u postelju toplu kraj ljubovce.

Hajkunu đevojku, odvede je u zemlju Srbiju, Dovede je u bijelu crkvu, Od Hajkune gradi Anđeliju, pa je uze za vjernu ljubovcu .

jele vile od gore. "Začu ga vila iz gore, panula Petru na dvore, dozivlje Petra imenom:" Izidi amo, delijo, izvedi tvoju ljubovcu , koja je ljepša od mene, od mene vile od gore "Kada je Petar začuo, ufati ljubi za ruku, divno je Petar ođede: ma joj je

tamo na te pute, i ovako njemu govoraše: "O Jokica, sinko, dobro moje Kom ostavljaš tvoju jadnu majku i, žalosnu vjernu ljubovcu , ucvjeljenu braću i sestrice i nesrećnu đecu tvoju ludu? "On se njojzi s jadom obrtaše, i ovako majci govoraše:" O tako

? "On se njojzi s jadom obrtaše, i ovako majci govoraše:" O tako mi, moja stara majko Teb ' ostavljam tvojoj đeci miloj, a ljubovcu miloj đeci svojoj, moju braću bijelome danku a sestrice u svoje domove. Mene valja tamo putovati, tamo mene boljeg

, Bog te ne ubio "Vrći ću te velika vezira," A vezira Bošni na Travniku, "Bićeš većil nad sedam vezira," I daću ti ćercu za ljubovcu , "Držaću te ka ' i svoga sina:" Bošna moja mojoj zemlji glava, "A ti ćeš bit ' do mene svakome." No je caru Stjepan besjedio

i kadije: "Oj Šćepane, robe od Jakšića" Zapov ' jed je takva od vezira, "Da t ' hoćemo danas poturčiti," I daće ta ćercu za ljubovcu , "Što je ljepša od bijele vile;" Vrći će te velika vezira, "A vezira na Novu Pazaru," Hodi će ti blago od mirije; "Ako li se

bocu trusovine, "Da s ' umije i da se napije," Ne ćeš li ga kako prevariti, "Ne bi li se momak poturčio," Da te uzme za vjernu ljubovcu . "To Hajkuna jedva dočekala: Od ka ' ga je okom vidijela, Teške su je muke popanule: Preonoć je na snu ga gledala, Preodan

opet brže povratila, Pa sa njime igru zametaše, Ovako mu bila besjedila: "Poturči se, crne oči moje" Uzmi mene za vjernu ljubovcu . "Al ' joj veli Jakšiću Šćepane:" O Hajkuno, za Boga jednoga "Nigda ti se poturčiti ne ću," Nit ' ću moju vjeru pohuliti, "

pokrstila Ni za kakvo blago od svijeta "Do za tvoju na ramenu glavu:" Ako ćeš mi dati vjeru tvrdu, "Da me hoćeš uzet ' za ljubovcu , "Ja se hoću pokrstit ' za nago;" Da pašino blago pokupimo, "Da bježimo Stojnu Bijogradu." Kad to čuo Jakšiću Stjepane,

Jakšiću Stjepane, Od zemlje je na noge skočio, Pa joj pruži obadvije ruke I dade joj Božju vjeru tvrdu, Da je hoće uzet ' za ljubovcu , Pa skočiše na noge lagane I dvanaest otvoriše vrata, Izidoše pred bijelu kulu, Pogledaše ka nebu vedrome, Al ' na nebu

u Bijograd dođe I dovede Tursku bulu mladu, Nabavio dvan ' est kaluđera, Krstiše je i zlamenovaše, I uze je za vjernu ljubovcu . To je bilo kad se i činilo, Već za slavu Boga da molimo I za zdravlje vladike svetoga, Amin ' Bože, vazda te molimo

dvore Momčilove, Pa on uze sestru Momčilovu, Po imenu dilber-Jevrosimu, odvede je Skadru na Bojanu, i vjenča je sebi za ljubovcu , Š njom lijepi porod izrodio, Porodio Marka i Andriju, A Marko se turi na ujaka, Na ujaka vojvodu Momčila.

Da te ljuta zmija ne udari. "Na to Bego ne obraća glave, Jer ga nosi želja prevelika Na lijepu Roganovu ljubu, Da je uzme za ljubovcu vjernu. Pak iskupi sedam hiljad ' vojske, Na Trnjine selo udario, Al ' se brane tridest Trnjinarah Koji no se doma

ljubovcu

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov