pećini, pojavljivao se i sam kralj sa labudom, uživljavajući se u ulogu Loengrina . Sve te priče sada su deo jedne povesti koju neumorno ponavljaju
slična pijancima... reče u sebi. Loengrina i labuda. Slika je bila više jeziva nego smešna. Pored nje su stajala
to učini, i dao je dela koja, počevši od Holanđanina, preko Tanhajzera, Loengrina , Majstersingera, Tristana i Tetralogije nibelunškog prstena, stižu
iza scene na početku drugog čina kao ženski oktet u Svadbenom maršu iz Loengrina , velika arija Rijencija iz prvog čina veoma podseća na Loengrinovu i