Boga našeg . Lolija , Prova i Urban, behu iz grada Usade. Postradaše 300. godine, za carovanja Maksimijanova i uprave oblasnog
. Ali oni ne htedoše. Onda, po upraviteljevom naređenju, Evstohija obesiše na drvo i silno ga tukoše. Zatim svetu Loliju i brata joj Urbana staviše na muke, pa im obraze isekoše. A pošto Gaj pobožno pokupi rukama svojim njihovu krv radi
zaustavi točak i ugasi oganj koji je goreo ispod točka. Zbog toga im ošišaše glave i klincima ih probodoše; onda Provi i Loliji odsekoše dojke, a Urbana tukoše drvenim mačevima. No pošto se blaženi mučenici nipošto ne htedoše odreći Hrista nego
. Potiče iz persijskog u značenju dragan, momak, đetić. Neke od postojećih mogućih pretpostavki su: da je izvedeno od Lolija , Lolijan, Lolion, da je varijanta od Olga, Olivera i da je nastalo u španskom jeziku u značenju čila, jaka, krepka ,
sa nekoliko važnih ličnosti podzemlja u Južnoj Africi, uključujući i, sada pokojnog, vlasnika striptiz klubova Lolija Džeksona i češkog begunca Radovana Krajcira, navodi list .