" carevi Arabijski "jasno ukazuju na Arabiju. A reč" Savski "ukazuje na Etiopiju, u kojoj je grad Sava prestonica. Tako dakle ova tri mudraca = volha behu iz Persije, Arabije i Etiopije. Ovi se mudraci nazivaju volsi ne u tom smislu da se oni bave demonskim vradžbinama, mađijama i zlotvornim činima, zaklinjanjima i bajanjima, već zato što je kod Arabljana, Sirijaca, Persijanaca, Etiopljana i drugih istočnih naroda bio običaj svoje mudrace i zvezdočatce nazivati volsima = magima . I ova tri mudraca = volha ne behu dakle iz sredine vračara i čarobnjaka već iz sredine najmudrijih zvezdočataca i filosofa. A nazivaju se oni i carevi, ne u smislu velikih careva koji imaju pod svojom vlašću mnoge zemlje, već kao oni koji su dobili od njih vlast u svome gradu ili u određenoj kneževini. Jer Sveto Pismo naziva poglavare pojedinih gradova carevima, kao što se to vidi iz četrnaeste glave Prve knjige Mojsijeve. Iz kojih pak gradova behu ova tri cara, nema pouzdanih
pomoći okultista. U sudaru magova i vračeva sa prorocima i drugim duhonosnim muževima, sinovi tame neumitno trpe poraz. Tako, u Knjizi Izlaska ( 7,9 ), čitamo o tome da su vračevi i čarobnici, protiveći se Mojsiju, čineći mnoga čudesa pred faraonom uz pomoć čaranja, ali nijesu uspjeli da se suprotstave sili Božijoj i, na kraju krajeva su bili prinuđeni da priznaju da ih je prorok Mojsije porazio . magima i mudracima Egipta koji nijesu uspjeli uz pomoć svojih magijskih vještina da tačno rastumače faraonov san. Nepravedni prorok Valaam, potkupljen od idolopoklonika da naškodi Izrailju, pod dejstvom sile Božije biva prinuđen da služi jevrejskom narodu ( Brojevi 22 - 24 ). Prorok Danilo je takođe mnogo puta postidio haldejske mudrace i mage ( Dan. 25 ) .
- Jezd. 7,9 ); shodno tome, ako su uveče krenuli iz Jerusalima u Vitlejem, onda su opet vidjeli poklapanje planeta u pravcu Vitlejema . magima otkrio još prije no što su oni vidjeli zvijezdu, kako je On to i poslije učinio ( Mat. 2,12 ). Jer, poznato je da "Bog hoće da se svi ljudi spasu i dođu do poznanja istine" ( Tim. 2,4 ), svi bez izuzetka. I stara se da spase svakoga samo Njemu jednome znanim, a za tog čovjeka najprimjerenijim putevima .
Jerusalimom ( Jez. 21,21 ), takođe je mogla dati astrologiji mogućnost da privede mage Hristu. Takođe je vjerovatno da se Bog magima otkrio još prije no što su oni vidjeli zvijezdu, kako je On to i poslije učinio ( Mat. 2,12 ). Jer, poznato je da "Bog hoće da se svi ljudi spasu i dođu do poznanja istine" ( Tim. 2,4 ), svi bez izuzetka. I stara se da spase svakoga samo Njemu jednome znanim, a za tog čovjeka najprimjerenijim putevima . magima koji su došli da se poklone Hristu, moguće je izvesti zaključak da oni nijesu zahvaljujući magiji i astrologiji saznali vrijeme i mjesto Hristovog Rođenja, već zahvaljujući tome što im je to Sam Gospod otkrio onim putem koji je za njih i njihovo spasenje smatrao najpogodnijim. Tako da nikakve zasluge za dolazak maga na mjesto Hristovog Rođenja astrologija i nema .
Raj, ili ad, srednjih stanja nema. Takođe, u svome tekstu T. Globova konstatuje da je "avestijsko učenje - naše tradicionalno učenje. U Rusiji su ga dugo prenosili žreci pagani, od oca na sina, vračevi su ga brižno čuvali stoljećima ". Neću se zadržavati na istorijskoj netačnosti ovog iskaza. Interesantno je ovdje nešto drugo - poziv na vraćanje paganstvu," religiji naših predaka ". A to u suštini znači - "dolje Hrišćanstvo, odbacimo Hrista, natrag k idolima, vračevima , magima , čarobništvu, to jest opštenju sa demonima "
zvezda koja će označiti rođenje Boga u ljudskom obličju, kaže prof. Landau . magima da odu u svet i propovedaju Jevanđelje .
obitelji na Soloveckom ostrvu u Belome Moru. U ovoj Soloveckoj obitelji proslavili su se mnogi veliki svetitelji. Sv. Savatije upokojio se 1435, a Zosim 1478 god. magima , te nagovoriše cara Sapora [ 2 ] da digne gonjenje na hrišćane. I najpre oklevetaše kod cara svetog Simeona, episkopa grada Selevkije - Ktezifona, da je tobož neprijatelj persijskog carstva a prijatelj grčkog cara, koga obaveštava o svemu što se u Persiji događa. Car Sapor najpre razreza veliki i ogroman danak na hrišćane, i za skupljače danka odredi najsvirepije ljude, da bi što bezdušnije zlostavljali hrišćane. Zatim otvoreno poče sveštenike i služitelje Božje
3 ] i Nikifor [ 4 ] 2 ) pišu da je u to vreme, na Veliki Petak i na Uskrs, bilo pobijeno bezbroj hrišćana. Jer kad iziđe naređenje neznabožnog cara Sapora da se svi hrišćani istrebe u njegovom carstvu, tada hrišćani oba pola, stari i mladi, sami revnosno odlažahu iz svojih kuća, svim srcem se predavahu vlastima, i s radošću umirahu za Gospoda svog. Kada bi ubijen sveti Azat evnuh, car zažali za njim, jer ga veoma voljaše, i obustavi dalje ubijanje hrišćana. Samo poruči svojim magima da na muke stavljaju učitelje i vođe hrišćanske, episkope i sveštenike, a naredi da štede ostali narod hrišćanski. A mi poštujući spomen pobrojanih i neizbrojanih svetih mučenika, slavimo podvigopoložnika i vencedavca Hrista Spasa našeg, sa Ocem i Svetim Duhom slavljenog vavek, amin .
naći ni jednu jedinu osobe koju autor smatra sasvim ozbiljnom. Sve su one ili utjelovljenje jedne ideje, jedne doktrine, ili heroji mašte, izvučeni iz nekog paravana od laka, ili iza nekog kineskog zastora. Možete ih mučiti, spaljivati, a da ni autor, ni čitalac ne osjete pravog uzbuđenja. Njegova pripovijedanja su same katastrofe, ali ih duh uvijek natkriljuje; njihov tempo je tako brz da nitko nema vremena da se ražalosti. Volter uživa da prikaže svećenike, koje naziva magima , suce, koje zove muftijama, novčara, inkvizitore, židove, naivčine i filozofe. On ima nekoliko izabranih neprijatelja, koji se pojavljuju u svakom romanu nanovo prerušeni. Što se žena tiče, on ih malo cijeni, prema njegovu mišljenju, one misle samo na to kako će obljubiti nekog mladog, lijepog i dobro građenog muškarca, ali, kako su podmitljive i bojažljive, one će se podati i nekom starom inkvizitoru ili nekom vojniku, ako se tako mogu obogatiti ili spasiti svoj život ;
i čemu on ima da zahvali za svoj uspeh postojanja i širenja? Značajno je reći da je ideja analogija i sličnosti postojala još u najstarijim civilizacijama, a da je prvi put naučno razrađena u hipokratskim tekstovima. Osim ovih ideja, koegzistencija zakona sličnosti i zakona kontrasta, jasno formulisana u Hipokratovim predavanjima, bilo je lekcija o kojoj su meditirali lekari svih epoha. Sam Hipokrat imao je uzore u naučnom postavljanju svojih zakona u vavilonskim magima , egipatskim sveštenicima, jonskoj i italskoj filozofskoj školi, u Pitagori i Empedoklu. Hipokratovo delo, najpre prividno obamrlo u zemljama Evrope, diskretno sačuvano na Istoku, riznici svih starih mudrosti, doživelo je dug put - da bi se preko Arabljana vratilo u Francusku, zatim u Italiju i prihvatili ga alhemičari koji su pripremali medicinsku renesansu. Veliki lekar toga doba, mali Leonardo svih skupljenih ideja ranijih vekova, sa genijalnom intuitivnošću
- sramotu, umesto radosti - žalost, umesto pohvale - pokudu ti meni nanese. Neću više da podnosim ruženje od ljudi, jer te prihvatih od sveštenika, iz hrama, kao pred Gospodom neokaljanu, a što to gledam ? magima obznanjuje da Mu se poklone. Mi Mu pevamo: Trojice sveta, slava Ti