granične tačke, kao moguće kriterijume vremenskog omeđivanja srednjeg veka, uvodi i kulturne karakteristike tog perioda: Ovo razdoblje započelo je podređivanjem razuma snazi vere, otkrovenju, ali se saznajna moć razuma, sa proticanjem vremena, sve više afirmisala tako da je, napokon, trijumf razuma označio definitivan kraj srednjovekovlja, odnosno ulazak sveta u razdoblje humanizma, doba vladavine čoveka ( regnum homini ). Slično tome, Genadij Georgijevič Majorov , autor knjige Rađanje srednjovekovne filozofije, srednji vek smešta od pokušaja Filona Aleksandrijskog da filozofiju iskoristi u svrhu religije otkrovenja ( 1 2. vek ), sve do odvajanja filozofije od teologije ( 14 15. vek ). Nadalje, profesor Milosavljević ukazuje da se za principium divisionis pri periodizaciji istorije može uzeti i način organizovanja društveno-ekonomskog života ili pak, ostvarenje načela slobode. Na početku knjige Srednjovekovna misao o
od najvećih junaka Ravnogorskog pokreta, major Vučko Ignjatović . majorov sina ga sprečavaju da se parastos održi na grobu majora Vučka Ignjatovića. Za ostale predhodno spomenute organizacije nije poznat razlog ne dolaska na Valjevsko groblje na dan junačke pogibije jednog od najvernijih oficira đenerala Draže .
Treba biti opasan. Podmukao. I bićemo. Bi-će-mo ... Eh, Korto, vidiš ovaj pištolj? To jeste veoma zanimljiva stvar . majorove revolucije ... Uopšte me ne slušaš. ( Nišani zatvorenih očiju, okreće se ka vratima. ) I to će ti se jednog dana osvetiti. Šteta. Prirastao si mi za srce .
i druge ustanove . majorov ručak
a on nije hteo s njima, te tako premešten avansira. Ni dragonski šlem nije ga mogao skriti pred Rešpektovim okom, pa i major je na prvi pogled spazio Rešpekta. Ta kako ne bi poznao guju Rešpekta, onaj prototip husarski majorov odbranbeni mahaj, i odsebnim udarcem u mahu poseče mu vrat do polovine, na što major sruši se i sablja mu zvekne. Rešpekt dočepa konja za ular, a već oko njega su dragoni na buljuke rastučeni, premetnuti, pa već trube retraite [ 4 ]; kome uvo, kome nos je tu ostao, i to sve za tili čas. Rešpekt doda konja momku, a on sa ostalima juri dragone da svi ne izmaknu, i više propadne nego što se spase .
bojno polje, ne mogući za njima u planinu . majorovog konja već je izgubio. Pravo mora se kazati. Rešpekt je imao nešto strasti tući se, i ne jedanput bi kazao da sa takvim konjanicima kao što su Rusi, pasija je tući se, i ne bi branio da je svaki dan kao kod Vaca, samo da mu konj ne manjka. I pokraj sveg toga Rešpekt zarobljene Ruse niti je zlostavljao, niti je zlostavljati dopuštao, i što bi imao zalogaja, podelio bi sa zarobljenim. Šta više, ni pređe toga sa carskim zarobljenicima nije zlo postupao, ma da je kako
omogućava kupanje u letnjim mesecima, a zimi gostima stoji na raspolaganju ski lift sa ski stazom dužine 300 m. Ubraja se u kategoriju lakih staza, a nalazi se na nadmorskoj visini od 560 m. U podnožju Jastrepca nalaze se brojni lekoviti mineralni izvori, Ribarska Banja sa savremenim rehabilitacionim centrom, Lomnička kisela voda ", Belovodski kiseljaci i dr. Omiljene planinarske maršrute su do Bele Stene ( 1257 m ), Stracimira ( 1390 m ), Maznice ( 1140 m ), kao i izleti do Majorove česme, česme Dve sestrice, stare crkve Sv. Petke, Doline breza, srednjevekovnog utvrđenja Gradac ... Lovište "Veliki Jastrebac" nazvano je po planini Veliki Jastrebac, čiju teritoriju pokriva svojim većim delom. Od Kruševca je udaljeno 23 km. Lovište je osnovano 1948. god, a još su u 19. veku postojali podaci o bogatstvu ove planine brojnom i autohtonom divljači. U centralnom delu planine, u dolini Lomničke reke, nalazi se uzgajalište krupne divljači visoke trofejne
Jastrebac Simionu Lajiću. Lep je običaj u ovom društvu da se uređuju izvori i grade česme po planini i da izražavaju zahvalnost svojim zaslužnim članovima. Uskoro smo krenuli levo, gore, na strmu šumsku stazicu i došli do zapadne ograde Lovno uzgojnog centra, na Prokopačkoj kosi. Hodali smo uz ogradu i dalje do prevoja Prokop, čija nadmorska visina iznosi oko 990 m. Sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, tu je bila granica između Srbije i Turske. Tu se nalazi naš prvi cilj Majorova česma. Posvećena je komandantu Barutanskog bataljona Vojnotehničkog zavoda Obilićevo, pešadiskom majoru Veliboru Miloševiću ( 1889 - 1938 ). Industrija Miloje Zarić iz Kruševca, popravila je ovu česmu 1989. godine. Visinska razlika od doma do Majorove česme je oko 470 m, a hodali smo ko 2,5 sata. Uz ledeno hladnu vodu, prijala nam je i pauza .
, na Prokopačkoj kosi. Hodali smo uz ogradu i dalje do prevoja Prokop, čija nadmorska visina iznosi oko 990 m. Sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, tu je bila granica između Srbije i Turske. Tu se nalazi naš prvi cilj Majorova česma. Posvećena je komandantu Barutanskog bataljona Vojnotehničkog zavoda Obilićevo, pešadiskom majoru Veliboru Miloševiću ( 1889 - 1938 ). Industrija Miloje Zarić iz Kruševca, popravila je ovu česmu 1989. godine. Visinska razlika od doma do Majorove česme je oko 470 m, a hodali smo ko 2,5 sata. Uz ledeno hladnu vodu, prijala nam je i pauza .
, okupila se grupa Omoljicana koja je odala postu izginulim oficirima . majorovi saborci postavili su skromni spomenik koji simbolizuje jedinicu kojoj je pripadao pokojni Svetomir. Na spomen obeležju kod Omoljice danas će biti odata pošta trojici pilota Vojske Srbije koji su stradali na današnji dan pre 11 godina u NATO bombardovanju. Tu su poginuli general protivvazdušne odbrane Ljubiša Veličković, pukovnik Božidar Pejčić i major Svetomir Trifunović .
kako je to izgledalo u protekle dve decenije, ali osamdesetih to je bila prava poezija, naročito ako se živi u malom mestu. Uvek sam umesto u vrtić mogla da odem u kasarnu, a tamo sve po volji. Dok su moje ispisnice pod budnim okom vaspitačice fenirale lutke, ja sam maltretirala momke na odsluženju vojnog roka da me penju na tenk, pa da me skidaju sa tenka, pa da me malo provozaju terenskim vozilom ... Koliko god da sam ih nervirala, pretpostavljam da im je manja muka bila da čuvaju " majorovu malu ", nego da čiste klozet .
, nerođeni porod, idu istom cilju - zatiranju nacionalnog i uništenju života uopšte. Razlike među njima su pak u svesnosti čina i krajnjem ishodu. Pohvalić, čovek bez sećanja, koji zaboravlja ubistvo kćeri, jeste simbol zapretene nacionalne samosvesti, ali, samoubistvo koje vrši posle stravičnog saznanja, pokazuje se kao znak probuđene s ( a ) vesti. Razin, međutim, perfidno i proračunato ide svom cilju, pa biva osujećen tek mehanizmom više kosmičke pravde. Ipak , majorov zločin ima otežavajuću okolnost u činjenici da on zlodelo čini ( Razinova ideja može i ne mora biti ostvarena ) i to kroz ubistvo ženske dece-nerotkinja. Jer, pisac nam poručuje, postoji bitna razlika u ženskim smrtima, ona između rodilja i nerotkinja, mada je ubistvo žene uopšte, na neki način, ubistvo sveta. Smrt rodilja je jedna jedina, lična smrt, dok nerotkinja koja umire, svojom smrću gasi čitavu žensku lozu predaka; ta smrt "kosmičkih je razmera i uhiljadostručena
vecna slava majorovoj zeni i deci .
ugnijezdiše i smjesta zaspaše. U posljednjem trenutku, usiljeno se nećkajući i žvaćući kocku šećera, pojavi se Mollie, luckasta i ljepuškasta bijela kobila, koja je vukla dvokolicu gospodina Jonesa. Zauzme mjesto sprijeda i počne mahati bijelom grivom, nadajući se da će svratiti pozornost na upletene crvene vrpce. Posljednja stiže mačka koja, kao i obično, potraži najtoplije mjesto i konačno se stisnu izmedu Boxera i Clover; tamo je zadovoljno prela za sve vrijeme Majorova govora, ne slušajući ni jednu riječ .
. Zgrabi pušku, koja je uvijek stajala u kutu spavaće sobe, i pripuca u mrak. Meci se zabiše u zid suše i sastanak se naglo prekinu. Životinje su se razbježale na svoja mjesta za spavanje. Ptice su odskakutale u svoja legla, blago polijegalo u slamu, i u trenu je čitava farma zapala u san . Majorov govor toliko je utjecao na inteligentnije životinje na farmi da su stekle potpuno nov pogled na život. Nisu doduše znale kada će doći do Pobune koju je prorekao Major; nisu baš imale razloga vjerovati da će se to dogoditi za njihova života, ali su jasno spoznale da je njihova dužnost pripremiti Pobunu. Poduka i organiziranje zapali su, naravno, svinje, koje su općenito bile priznate kao najpametnije medu životinjama. Najistaknutiji medu svinjama bila su dva mlada nerasta