na Univerzitetu u Novom Sadu kao redovni profesor na predmetima Makroekonomija , Evropska integracija, Makroekonomija EU, Ekonomija, i Ekonomija EU
profesor na predmetima Makroekonomija, Evropska integracija, Makroekonomija EU, Ekonomija, i Ekonomija EU. U svojoj univerzitetskoj karijeri
je stručnoj javnosti i bavi se svim poljima finansija, kao što su makroekonomija , javne finansije, finansijski sistem, poslovne finansije i
sa HEC Pariz (na engleskom i srpskom), dok se međunarodni master Makroekonomija privreda u tranziciji organizuje sa Univerzitetom u Nici (Francuska)
za pravo, političke nauke, ekonomiju i menadžment (Centar za studije makroekonomije i međunarodnih finansi ja CEMAFI; http://www.unice.fr/CEMAFI/)
Najčešće se provocira naglim okretanjem glave. makroekonomije u sistemu ekonomskih nauka
. Makroekonomija pripada skupu makroekonomskih nauka. Predmet izučavanja
svi aspekti njenog funkcionisanja i razvoja. Najopštija je, svakako, makroekonomija (nacionalna ekonomija) koja se bavi izučavanjem privrede (kao
najvažnijih pokazatelja makroekonomkske efikasnosti). Kvalitet makroekonomije , ma kakav on bio, u direktnoj je zavisnosti od privednog sistema zemlje
on bio, u direktnoj je zavisnosti od privednog sistema zemlje. Zato se makroekonomija bavi uporednim istraživanjima privrednog razvoja i privrednog
područja ekonomske stvarnosti na globalnom nacionalnom planu. Makroekonomija je osnovna ekonomska nauka tj. "polazna osnova za sve druge ekonomske
, kamate i novca. Sa tom knjigom, objavljenom 1936. godine, makroekonomija dobija potpunu naučnu afirmaciju, a državno usmeravanje privrednog
politike) dobija puno opravdanje (pre Kejnza nije formalno postojala makroekonomija ).
(pre Kejnza nije formalno postojala makroekonomija). makroekonomija je još uvek podeljena na dve velike škole mišljenja: kejnzijanci i
i švedski ekonomisti, po pravilu zastupaju poglede monetarista. Makroekonomija se, kao i bilo koja druga makroekonomska nauka, u svom istraživanju