vezi, prelamaju se kroz dijahroni tok fabule, pa se u jednom momentu istorija čini kao bolest sama, a u drugom, pak, bolest kao izvrsna metafora naših nacionalnih padova i neshvatanja istorijskog trenutka. Ta ocena važi i za najnoviji Marojevićev roman. I ovde imamo dve velike metafore: (plućnu) bolest s jedne, i istoriju s druge strane. Ovoga puta svoj odnos prema istorijskim zbivanjima, autor je književno problematizovao kroz neverovatnu upornost šesnaestogodišnjeg
godina o njoj će početi da se otvorenije govori premda ne bez opreza pa i straha od eventualnih posledica. I danas ta tema ima u javnom diskursu Srbije negativne političke konotacije, pa se njena problematizacija neretko marginalizuje. Marojevićev roman je, između ostalog, i književni doprinos procesu detabuizacije te istorijske teme.
političke konotacije, pa se njena problematizacija neretko marginalizuje. Marojevićev roman je, između ostalog, i književni doprinos procesu detabuizacije te istorijske teme. Marojevićeve estetike zapravo oslonjenost na tradiciju psiholoških romana i na tesnu povezanost sa skrivenim delovima istorije koje valja demistifikovati. I na višak istorije koji kod ljudi i naroda produkuje bolest zavisnosti.
upečatljivog evociranja i promišljanja naratorove sete, odnosno sem univerzalno usmerenih refleksija o razlozima čovekovog činjenja zla, ovaj roman poseduje i jedan veoma ekspresivan ironijski sloj. To je takođe karakteristika Marojevićeve poetike.
Marojevićeve poetike. Marojevićeva romana (Žega i Šnit) kako smo na samom početku ovoga prikaza istakli, ukazuju na jasnu vezu sa romanom Majčina ruka i stiče se utisak da bi u budućim sabranim delima ovoga pisca ova tri romana mogla činiti svojevrsnu trilogiju, na primer pod
njegov roman, priča o savremenim problemima, običnim ljudima, ljubavnom trouglu. Uz puno uzbuđenja i sa srećnim krajem, u romanu se prepliću prostor, vreme i ljudi iz Beograda 20 - tih godina prošlog veka i Beograda danas. Marojevićev saradnik, Žanko Tomić, istakao je da je u romanu Žega prepoznao mnogo dramskih situacija koje će se, po njegovom verovanju, naći i na filmu:
verziji romana, predviđenoj za inostrana pa i za hrvatsko izdanje, za koje je Marojević potpisao ugovor sa zagrebačkim Knjigomatom. Šnit je inače sastavni deo Etnofikcije, petoknjižja u nastajanju koje osim ove od objavljenih Marojevićevih knjiga čine i Žega i Majčina ruka.
profitere i sveopštu otupelost u žive slike apsurda, groteskne karikature i travestirane zombije. Polazeći od forme i stila sasvim intimnih i emotivnih melanholija, lamenta i moraliteta do ciničnog, ironičnog i satiričnog, žanr Marojevićevih fragmenata (eseja) je zapravo hibridna (crossover) forma angažovanih, intelektualnih kolumni slobodnog novinarstva iz vremena evropskog novog talasa 60 / 70 - ih i formi postmodernog angažovanog žurnalizma koji objedinjuju ono što
Rusa 1948, uvela njemački jezik kao obavezan predmet, kazao Marojević za "Dan " Marojevićev roman do sada, "Majčina ruka" prvi put u srpskoj književnosti otvoreno i ubjedljivo rasvjetljava osjetljivu i bolnu temu odnosa novih vlasti i domaćeg stanovništva prema folksdojčerima poslije Drugog svjetskog rata.
Drugog svjetskog rata. Marojevićev roman o ljubavnom trouglu neosjetno prelazi u uznemirujuću priču o porodici Šleser i drugim Švabama ", većinom civilima, koje je između 1944. i 1948. godine zadesio izgon iz socijalističke Jugoslavije ili smrt i poniženja u
da je delo jednako važno i čitljivo i sada, kada je ljubav pod većim znakom pitanja nego ikada. Marojevićev roman od pet koliko ih je do sada objavio. Rosićeva smatra da je nova verzija zrelije, kompleksnije delo u koje je autor uneo veliki broj epizodnih likova i tako je centralna priča o ljubavi glavnog junaka i naratora sa devojkom obolelom od
svetu, mesto književnosti i filozofije u 21. veku, itd.) otvara prostor za mnogoznačna tumačenja, ne samo književna nego i sociološka. Zato su, s pravom, ovo delo i pre nego što je objavljeno, neki kritičari okarakterisali kao vrhunac Marojevićevog pripovedačkog stvaralaštva.
, kako policajac doživljava sport, kako devojka koja namešta silikonske grudi pokušava da se uklopi u tihi komšiluk, šta se dešava kada vas pokradu u vozu i kako protiču noći studentkinje slavistike u Barseloni - sve to dodiruju nove Marojevićeve priče: neobične, duhovite, tople, ironične i mudre u isti čas. Ovo je najzrelije delo mladog autora do sada.
Marojevića tematizuje Drugi svetski rat, nemačku okupaciju Jugoslavije, stvaranje NDH na teritoriji današnjeg Srema i sukob različitih ideologija na ratom zahvaćenom području. Imajući u vidu osnovne tematsko-motivske odrednice Marojevićevog ostvarenja, naziv romana mogao bi da se tumači i kao uspešna metafora prekrajanja granica, kidanja mesa, ali i kao metafora ljudskog tela, svedenog na kroj, uniformu; otuda se, na prvi pogled, i dodeljivanje jedne od glavnih uloga Hugu
za književnost Koraci, u broju 4 - 6 / 2012. pod naslovom Istina i njene varijante objavljena je veoma studiozna i pohvalna kritika romana Majčina ruka Igora Marojevića koju je napisala Vesna Trijić. To je drugi tekst Vesne Trijić o Marojevićevom romanu i za sada 16. objavljeni prikaz Majčine ruke u zemlji i regionu, otkako je roman pre devet meseci izašao iz štampe.