koristio. Međutim, čini se da je i pre postojanja ovakvih ispitivanja, sve to znao jedan drugi Holanđanin. Han van Megeren , rođen krajem 19. veka, bio je slikar za koga kritičari nisu imali mnogo pohvala. Pomalo ljut, okrenuo se
mnogo pohvala. Pomalo ljut, okrenuo se falsifikovanju starih majstora. Posebno mu je ležao Vermer. Malo-pomalo, Megeren počinje da slika i prodaje falsifikate starih majstora, u koje stručnjaci nimalo ne sumnjaju... Nakon Drugog
, smatraju da je saradnik okupatora, da je snabdevao naciste vrednim umetničkim delima, optužuju ga i osuđuju. Megeren se u zatvoru kaje, priznaje da je falsifikator... Međutim, niko mu ne veruje, štaviše, ismevaju ga, jer stručnjaci su
, ismevaju ga, jer stručnjaci su potvrdili da je Vermer iz Geringove zbirke među najboljim delima starog majstora. Megeren moli da mu dozvole da uradi poslednji falsifikat. U zatvoru će naslikati mladog Hrista u Hramu (Rasprava), ubediti sud