u oblasti bračnog prava: Banjska povelja iz 1313 - 1318. godine ograničava pravo međusobnog sklapanja braka Vlaha i meropaha [ zemljoradnika ]; u stvari nije sačuvana opšta zabrana braka između vlaško-albanskog i srpskog meropaškog
ljudi i njihove dužnosti, a potom odredbe koje govore o obavezama zavisnog stanovništva, sebara (kmetovi) i meropaha (zemljoradnici). U nastavku dolaze odredbe o sudstvu, o kaznama za različite vrste krivičnih i drugih prestupa.
(Beli bugarski). I dalje ostaje sedište episkopije, o čijoj veličini svedoči i značaju govori broj od 40 klerika i 40 meropaha , koji su je opsluživali.
i, zavisno od poseda na kome su radili bili su u lakšem ili težem položaju. Zakonik nije povećao dotadašnje obaveze meropaha , nego ih je samo unificirao i potvrdio dotadašnje stanje. (37) Za Srbiju je krakteristična radna feudalna renta, ali
se nije mnogo osvrtala na propisane terete, povećavala ih je po svojoj volji, a to je dovodilo do iscrpljivanja meropaha . Zakonik želi da osujeti te zloupotrebe: "Meropsima u zemlji carstva mi, da nije vlastan nijedan gospodar išta protiv
, primi i sve terete koje zemlja sa sobom nosi. Vlasi su bili stočari i njihov položaj je izgleda bio bolji od položaja meropaha . Zakonik ne reguliše detaljno obaveze Vlaha, što ne znači da tih obaveza nije bilo. Verovatno je da su obaveze ostale
sebre, koji su u njima mogli dobiti toliko željenu slobodu. I dok Zakonik oštro kažnjava svako primanje odbeglih meropaha , ne pominje primanje "tuždih ljudi" od strane primorskih gradova. Njihova autonomija je isključivala svaku
, i međunarodnom zajednicom. Jer, mada je i Stefan Dušan surovo kažnjavao svako odizanje sebara, otroka, ili meropaha , nevoljno trpeći vlašku slobodu, i njegova država bila je zamišljena kao zajednica svojte, a ne skup svekolikog
, carski sudija da ujemči da će gospodar meropahu sve potpuno platiti, i da se taj gospodar posle neće usuditi da meropahu kakvo zlo učini ", stoji u članu 139 koji je u velikoj meri zaslužan za opštu naklonost skupštinara prema kompletnom