), u kojima trešte izlizani američki hitovi iz 80 - ih. Mestrea . Tramezino je trouglasti mali sendvič, beli najjeftiniji hleb bez korica namazan sa dosta majoneza u koji se stavlja
, more je odmah pored kucica, izmedju kucica obale je park. Do Venecije se stize autobusom sa presedanjem u centru Mestrea , a postojala je mogucnost i odlaska brodicem, ali je prvo cena bila oko 10 puta skuplja i put je trajao duze, tako da smo
da će to bataliti i razmišljati o pravom normalnom tramvaju, jer troškovi uvođenja monoraila NISU manji, čak su ovi iz Mestrea naglasili da je postavljanje ovog sistema ispalo na kraju nešto skuplje nego da su postavljali klasične šine. Osim
šta mu to znači, ali ću uskoro saznati. Prošlo je možda dvadeset minuta. Muzika i dalje svira. Stolica predsedavajućeg mestrea ni u jednom trenutku ne ostaje prazna; ako ovaj napusti prostoriju, jedan od njegovih pomoćnika zauzima mesto do
izgubio volju da se borim protiv razdirućeg poriva, neko počinje da peva. Slušam neverovatno lep, nezemaljski glas mestrea iz Manaosa, koji lebdi, usamljen, u vazduhu zasićenom vlagom, ispunjavajući prostoriju umilnom melodijom. Sklapam
ono malo italijanskih butika sa cipelama zamenjeno kineskim. Konačno, jedna lepa stvar sve vreme mog boravka u centru Mestrea bio je nekakav festival hrane, gde sam otkrila arancini Siciliana to je jedno super ukusno jelo s nogu, pravljeno od