vodi i ekipu iz Kapošvara, a pomaže i biciklistma S tima iz Sombora koji nemaju sportskog direktora. - Cilj je bio na brdu Mečeka iznad Pečuja i jak uspon je dobro izmorio učesnike. Apatin će bit domaćin jedne od deset trka Tur de Pečuja 3. jula, a prva
, vrlo dobar violinista. Bilo je veselo. Mečeku . A onda smo otišli u Sentandreju da se dogovorim kada će biti moje rukopoloženje. I 15. marta sam već bio rukopoložen za
. Mečeku . Sada nas je poveo do menjačnica, da razmenimo evre za forinte i do Informacionog centra, pa smo svi uzeli plan grada
zaslužna za naš dogovoreni program. U subotu smo se svi našli u 7 sati u autobusu i zajedno sa našim vodičima pošli prema Mečeku , onako kako je pisalo u našoj najavi. U podnožju Mečeka su nam se pridružili još neki članovi pečujskog Poštara, njih
našli u 7 sati u autobusu i zajedno sa našim vodičima pošli prema Mečeku, onako kako je pisalo u našoj najavi. U podnožju Mečeka su nam se pridružili još neki članovi pečujskog Poštara, njih dvanaestoro. Od 50 naših planinara, samo petoro je
garderobi i posle 19:00 krenuli za Pečuj. Opet slobodno veče. Mečeka i prešli 8 km lagane, šumske staze. Videli smo ostatke Paloš manastira koji je osnovan u XIII veku, kao i kasnije
tako da smo i mi odrasli mogli da se zabavimo. Vreme neumoljivo prolazi, moramo dalje. Prolazimo jednim delom Mečeka koji je prepun nekih velikih gromada i svi se pitamo otkud ovoliko stena u Panoniji? Spuštamo se nekako oko stena i
, na obali Dunava, kod skele, gde su nas čekali naši vodiči, isti koji su nam priredili prošlogodišnje planinarenje po Mečeku . Pauza, tek toliko da obavimo toalet i preobujemo se za hodanje.
gradovi bez granica. Gradsko jezgro Pečuja, koji svojim položajem u podnožju i na blagim padinama šumovite planine Meček podseća na Vršac, prava je riznica starina. Krase ga praistorijske nekropole, utvrđenje koje je štitilo grad od
mikroklima, koju karakteriše veliki broj sunčanih dana, doprinosi tome da vinogradi na obroncima planine Meček daju vinima ovoga kraja posebnost, snagu, strast. O toj snazi seksardskih vina sa poetskim nadahnućem i dobrim
stazom kroz gustu šumu, da bi se pred kraj pretvorila u stenoviti uspon sa božurima okolo (do sada smo ih videli samo na Mečeku ). Završetak je jedna velika travnata, vetrovita livada i tu smo se svi odmorili i slikali. Bile su to interesnatne
posle nekoliko desetina metara. Popijena kafa u obližnjem restoranu i idemo dalje. Sa nama je i Bela, naš vodič sa Mečeka . Dopalo mu su naše društvo, a i Viktora zna od ranije. Ispostavilo se da naša tri društva iz 3 države međusobno sarađuju